Umirovljenik Branko (67) proputovao je oko 70 zemalja te i dalje putuje, ali sa studentskim agencijama
Branko (67) radio je razne poslove, ali mu je u sjećanju najviše ostao onaj s kojim je proputovao svijet. Bio je pomorac te je, zahvaljujući poslu, vidio mnoge zemlje. Putuje i dalje, kad skupi novaca i kad mu zdravlje dopusti. Ne putuje u skupim asortimanima, već putuje studentskim putničkim agencijama. Pored putovanja, u mirovini, otkrio je svoju strast prema poeziji.
Branko (67) u Valpovu
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)
„Čovjek kad je legao, vrisak je nastao“
Umirovljeniku Branku je zadnji posao bio u komercijalnom području. Radio je mnoge poslove, no jedan u je bio posebno drag. To je bio posao pomorca. Među posadom su se događale razne anegdote te je prepričao jednu od njih.
„Prije mirovine sam radio komercijalni posao. Radio sam mnoge poslove kroz život, ali taj komercijalni mi je bio zadnji. U pomoračkom poslu se uvijek događalo nešto među posadom i u samim gradovima. Jedan čovjek se bojao zmije. Na brodu smo ulovili tu ribu koja je izgledala kao zmija i stavili su mu ju u krevet. Čovjek kad je legao, vrisak je nastao. I sada volim putovati koliko mi zdravlje i financije dozvoljavaju. Novo u mirovini što radim je to da pišem poeziju. Čak sam izdao i dvije zbirke.“ – Rekao je umirovljenik Branko.
Važno mu je biti među ljudima te komunicirati s njima
Dok je radio kao pomorac, proputovao je mnoga mjesta. Pretpostavlja da je posjetio oko 70 zemalja. Putovao je od Jadrana do Japana. Spomenuo je Indiju, Indoneziju, Filipine, Bangladeš, Tajland… Bio je na Tajlandu i prije 3 godine na putovanju. Smatra se sretnim jer nemaju mnogi ljudi istu mogućnost.
„Sa svojom mirovinom ne mogu živjeti raskošno, no, međutim, koliko umirovljenicima treba… Mogu, za sada, još uvijek si neke stvari priuštiti. Strah me ovih inflacija. Mogu još uvijek na kavu otići, tu i tamo na neko jeftinije putovanje, iako sam umirovljenik. Sad sam prije dvije godine, prije korone, bio na sjeveru Europe: Danska, Norveška, Finska, Litva, Latvija, Estonija, ali sa studentskom agencijom. Meni nije važno biti u hotelu s 5 zvjezdica ili 4. zvjezdice i plaćati skupo jer mislim da s tim običnim agencijama je puno zanimljivije. Napornije, ali zanimljivije. Ide se svugdje busem, ali krećeš se među običnim ljudima i komuniciraš s njima. To mi je važno.“- rekao je gospodin Branko.
Ispričao nam je i kako se nosi s vrućinama. Govori nam kako bolje podnosi vrućine nego hladnoće, ali kad je temperatura preko 30⁰, sjena mu je draga. Čak i kad je na moru, ako su temperature visoke, odabrat će hlad. Kupa se jedino dok ima hladovine na plaži u koju se može skloniti.
