Umirovljenik (69) iz Grobnika otkrio novi hobi u mirovini: ‘Meni je svaka nova gitara izazov, nešto što me opušta’
Umirovljeni 69-godišnji Stanislav Kamenar iz Grobnika je po struci elektroničar, a u mirovini je pronašao zanimljiv hobi i dokazao kako nikada nije kasno za učenje novih stvari. Naime, Stanislav radi klasične gitare, a sve upute kako ih napraviti je pronašao na internetu.
Ljubav prema gitarama prati ga od najranije mladosti, a u mirovini je htio kupiti točnu određenu gitaru, ali mu je bila preskupa pa je pronašao drugi način kako da dođe do nje i to vlastitim rukama. Prvo je proučavao razne video lekcije na internetu, a onda se primio posla. Danas iza sebe ima 25 napravljenih gitara koje je izlagao na izložbama, a koje ne prodaje.
Hobi je krenuo u mirovini
Sve je krenulo 2015. godine kada je želio kupiti točno određenu gitaru u trgovini, ali je ona koštala između tri i pet tisuća kuna, što mu je bilo preskupo, pa je odlučio da će gitaru napraviti sam. Kako je iduću godinu otišao u mirovinu, imao je vremena za eksperimentirati i metodom pokušaja i pogrešaka je došao do svoje prve gitare. Dodao je i kako je u životu kupio tri gitare, a ni jedna nije bila kao njegova.
– Krenuo sam i u konačnici doista uspio napraviti nešto što sliči na gitaru. Bila je upotrebljiva, ali sigurno nije izgledala onako kako sam htio da izgleda. Sve sam više kopao po internetu, pogledao na stotine videa na YouTubeu, proučavao fotografije, da bih s godinama postajao sve bolji, rekao je Stanislav za Novi list.
Kako izgleda izrada gitare?
Otkrio je kako je materijal za izradu prve gitare dobio od rođaka i prijatelja koji se bave tesarstvom, dok danas materijale nabavlja od određenih proizvođača, većinom iz inozemstva. Gitare su mu izrađene od palisandera, mahagonija, cedra, čempresa, smreke, javora, trešnje,… Važno je napomenuti kako je svaka gitara unikat i drugačija te se sigurno ista ne može kupiti u trgovinama. Do sada je napravio 24 gitare, a izrada jedne traje oko 200 sati.
– Prvo se izrađuje glasnjača. To je glavna ploča ili lice gitare, čije drvo stanjujem sve dok ne postignem debljinu od oko pet milimetara. Zatim se izrađuje vrat, bokovi, dno, glava, peta, most gitare… Kada se ploča na glasnjači dovoljno stanji, na nju se lijepi izrezani vrat po točno određenoj šabloni. Iznimno je važan nagib gitare jer žice moraju biti mekane i ne smiju biti postavljene previsoko. Također, pragovi moraju biti milimetarski precizni, otkrio je Stanislav. Osim toga, treba napraviti i unutarnje prečke, gredice i rešetkice, polijepiti bokove, a na kraju je red na finu obradu.
Ima i podršku obitelji
Iako se supruga na početku čudila njegovom novom hobiju, s vremenom je prihvatila i sada mu je puna podrška. Prva podrška su mu ipak bili mlađi članovi obitelji, a onda su i svi stariji shvatili koliko je zapravo njegov hobi zanimljiv i koliko Stanislav u njemu uživa. Stanislav svoje gitare ne prodaju, ali ih je izlagao na izložbama održanim u Baški i Bakru.
– Niti u jednom trenutku nisam počeo graditi gitare kako bih ih prodavao. Meni je svaka nova gitara izazov, nešto što me opušta, zabavlja, zaokuplja… Ako baš netko želi kupiti mogu gitaru, naravno da ću mu to omogućiti, ali to mi zaista nije primarni motiv. Prodao bih gitaru da mogu novac iskoristiti za nabavu novog materijala, od kojeg ću ponovo izraditi gitaru. Možda jednog dana krenem izrađivati i druge instrumente, ali za sad želim i dalje usavršavati gitare, rekao je Stanislav Kamenar.