Umirovljenici otkrili koliko novca daju za blagoslov: ‘Prije 100 kuna, a sada 20 eura’
U vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika jedan od tradicionalnih običaja u Hrvatskoj je blagoslov obitelji. Vjernici tada nerijetko daju novac svećenicima i ministrantima. Pitali smo umirovljenike koliko misle izdvojiti ove godine, a najviše ih je odgovorilo da je to osobna stvar i ‘dobra volja vjernika’.
Svećenik | Foto: Pexels
Jedan od tradicionalnih običaja svih vjernika u Hrvatskoj je blagoslov obitelji. Tako tijekom božićnih i novogodišnjih praznika vjernici očekuju dolazak svećenika gdje se blagoslivlja kuća i svi ukućani koji žive u njoj. Također, na kraju posjeta većina ljudi svećeniku i ministrantima daje novac, a koji iznos daju, pitali smo naše čitatelje.
‘Neki ljudi ne mogu dati jer nemaju’
O tome koliko novca daju svećenicima, mnogi su rekli kako u njihovom mjestu svećenici ne žele primiti novac, dok neki nisu htjeli otkriti koliko novca izdvoje. Umirovljenica Iva je rekla kako svećenik u njezinoj župi ne želi uzeti novac, već da samo pojede kolačić i popriča s njima, kako je navela, a uz to ostavi katolički kalendar i blagoslovljenu sličicu.
– To se ne pita! Dat će koliko tko može, neki ljudi ne mogu dati jer nemaju. Ima svećenika, ali malo, koji ne uzimaju za crkvu sve što im ljudi daju, već dio daju sirotinji, što je za svaku pohvalu! Kršćanski, kazala je Davorka, a Ivana je napisala da daruje od srca.
Štefica je kazala da se takva pitanja ne pitaju te da se blagoslov kuće može napraviti i da se svećeniku ništa ne daje. Dobra je volja vjernika, kako je navela, koliko će dati svećeniku.
Inače, mirovine svećenike financiraju se iz posenih financijskih sustava koje ima svaka biskupija, odnosno nadbiskupija, o čemu smo pisali ovdje. Željko je istaknuo da svećenici ništa ne mole, a da se odavno davao novac za crkvu to jest za blagoslov, i za zvonara, sve u skladu. Dodao je kako je to stvar svakog vjernika i da to što se da crkvi često potrošimo u kafiću za 10 minuta.
– Plaćamo TV pretplatu, mobitele i slično i meni nikad nije bio problem dati svećeniku i djeci. To su radili moji preci i ja nastavljam tradiciju. To je jednom godišnje. Tko je utemeljio naše najvažnije institucije, od Akademije do Sveučilišta?, upitala je Danica dok je Silvana rekla kako se blagoslov dijeli i ne naplaćuje se, a svećenik u njezinom kraju ne uzima novac, samo se djeci koja s njim dođu, daju slatkiši.
‘Svatko daje koliko može i smatram da je to dovoljno’
Ništa, to je njihov posao, kao i svaki drugi. Djeci se treba dati pažnja i malo u džepić za njihov trud, napomenula je Marica, dok je Alenka rekla da svećenici ništa ne traže, a svatko da onoliko koliko može. Dodala je da se kod njih ne daje ništa kad blagoslova obitelji nego se tijekom godinu nešto odnese u župni ured, kako je navela, a iznos takvog priloga je obiteljska stvar.
– Mislim da je neumjesno postavljati takvo pitanje. Svatko daje koliko može i smatram da je to dovoljno. Ne ulazim u to da li je negdje određena tarifa što, koliko je meni poznato, ne bi trebalo biti, kazao je Josip, a Roza je odgovorila da crkva nema iznos koji se mora dati, a ‘mi vjernici hoćemo i nitko nek se u to ne miješa’, objasnila je.
Umirovljenica Štefica rekla je da uvijek da koliko može i ne voli da netko uvjetuje koliko mora dati jer je to ionako dobrovoljni prilog o kojemu ne vrijedi raspravljati, dok je jedna osoba rekla kako je prije davala 100 kuna, a sada planira dati 20 eura.
