Umirovljenice o usklađivanju: Na mirovine plaćamo porez, a za obiteljske su nas zakinuli
Od prvog ovogodišnjeg usklađivanja mirovina građani baš i neće profitirati. Tako će na primanjima u travnju, sa zaostacima za prethodne mjesece, dobiti tek 0,7 posto više, što je na prosječnu mirovinu od 2.500 kuna svega 17 kuna mjesečno. U kupovini na gradskoj tržnici Sisak zatekli smo tri umirovljene prijateljice koje su komentirale nadolazeću “povišicu” ali i druge manjkavosti hrvatskog mirovinskog sustava.
Lidija, Nada i Zdenka imaju mnogo zamjerki na naš mirovinski sustav Foto: Mirovina.hr
Lidija, Nada i Zdenka opisuju se kao 70 plus umirovljenice. Zatekli smo ih u razgovoru na gradskoj tržnici u Sisku, nakon što su obavile uobičajenu kupovinu. Otkrile su nam što misle o usklađivanju mirovina, koje će u travnju umirovljenicima donijeti tek 0,7 posto veća mjesečna primanja. Dotakle su se i ostalih boljki mirovinskog sustava, od povlaštenih do obiteljskih mirovina.
“Mirovine bi trebale pratiti plaće, one su rasle, dok se na mirovinama to slabo osjeti. Rastu i troškovi života. Sve skupa to vam je ništa. Ako imaš malo veću mirovinu jer si za nju radio cijeli radni vijek, onda ti na to još uzmu porez. Plaćam porez na mirovinu 70 kuna mjesečno, a plaćala sam cijeli život poreze. Što mi onda to usklađivanje znači? Radila sam 45 godina, pet mjeseci i devet dana te za to primam 4.400 kuna. I onda moraš plaćati porez čim prijeđeš 4.000 kuna” – kaže nam jedna od njih.
Zadovoljna je, ističe, jer mnogi dobivaju dvostruko i trostruko niže mirovine pa se nema što žaliti. No, smetaju ih neradnici i povlašteni.
“S obzirom da ljudi dobivaju duplo manje, moraš biti zadovoljan, nemaš se što žaliti. Oni što nisu radili ni dana, imaju povlaštene mirovine. Što s ovima koji ne rade, a dobivaju socijalnu pomoć ili rade, a ne dobivaju plaću? Uskoro neće imati više tko ni raditi, omjer radnika i umirovljenika je izjednačen. Treba raščistiti socijalne pomoći i te ljude organizirati da čiste ambroziju, sade drveće i uređuju parkove. Stariji ljudi to ne mogu. Mladi moraju raditi, da se osjećaju vrijedno i da su zavrijedili novac. Opet, radna mjesta se ne otvaraju, tvornica nema, sve je upropašteno i opljačkano” – komentiraju među sobom.
Dvije od njih su u obiteljskoj mirovini.
“Muči me drugi problem. Udovica sam i uzela sam mirovinu od supruga jer je bila veća od moje. Dobila sam mirovinu umanjenu za 30 posto i sad me zanima gdje je taj novac od 30 posto i gdje je moja mirovina. Inače je vani običaj da imate svoju mirovinu i dio od supružnika i onda je to u redu, jer ipak je to bilo uplaćivanje kroz radni staž. Nismo nijedna otišle u mirovinu nakon 15 godina, nego smo radile 40 godina” – ističu.
Smatraju da prvo treba ukinuti silne povlaštene mirovine, pogotovo one “slavnih” boraca iz sad već davne prošlosti. Mirovinski fond to ne može izdržati, država se mora zaduživati da bismo mi svi dobili mirovine, za što najviše krive upravo mirovine koje nisu zaslužene.
Smeta ih što se to sve odražava na mlade koji nemaju uvjete za izgraditi normalan život.
“Mladi nemaju uvjete za djecu, nema ni vrtića koji su vani besplatni pa zato ima i djece. Socijalna država se mjeri po tome kako se brine o djeci i starima, a kod nas ni jedno ni drugo. Mi smo bake, unuci su nam već veći, ali bili smo baka servisi kada je trebalo, to se nekada podrazumijevalo, a danas sve manje i toga ima. Mi smo vam 70 plus, vitalne smo, zato i hoće produljiti radni staž” – zaključuju.
