Umirovljenica Vlasta radila je 35 godina kao šefica, a mirovina joj je 2.000 kuna
U razgovoru i laganoj šetnji zatekli smo dvije prijateljice u mirovini, Vlastu i Ankicu. Dok gospođa Vlasta s mirovinom nije zadovoljna, jer nakon tri i pol desetljeća rada prima samo 2.000 kuna, Ankica je u onoj obiteljskoj. Kao mlada radila je kao krojačica, kasnije je brinula o bolesnoj svekrvi, pravo na mirovinu nema pa je naslijedila onu od pokojnoga supruga.
Umirovljenice Ankica i Vlasta ipak ne gube osmijeh s lica Foto: Mirovina.hr
Kako žive hrvatski umirovljenici? U svoj svijet dale su nam da nakratko zavirimo prijateljice Ankica i Vlasta. Lijep su dan iskoristile za laganu šetnju i ugodni razgovor nakon skromne kupovine. Brže ne bi ni mogle, jer se obje oslanjaju na štapove za hodanje. Brige, bolesti, male mirovine… sve je to dio tereta života u starosti.
“Jadno i bijedno, male mirovine, što vam treba drugo reći? Ja vam imam mrvicu preko 2.000 kuna, a radila sam 35 godina. Išla sam u mirovinu sa 54 godine. To je bilo prije 20 godina, stalno sam u prijevremenoj mirovini, nemam pravo na starosnu. Nekad se moglo prebaciti iz prijevremene u starosnu, ali sada ni to više ne daju. Odbija mi se jako puno od mirovine zbog toga. Treba s time nekako skrpati kraj s krajem. Radila sam kao šefica računovodstva u Gavriloviću. Možete si misliti? Dobar posao, dobra plaća, a mirovina nakon tolikih godina rada jadna” – priča nam Vlasta Sever.
Vjeru u bolje sutra pomalo je već izgubila, ali smatra da se isplati boriti za mlade.
“Tko danas pita za nas starce, ne pitaju ni mlade? Neka borba za veće mirovine i nema previše smisla, možda eventualno da mlade dočeka neki pravedniji sustav, za nas starce je već pomalo i kasno” – zaključuje umirovljenica Vlasta.
Gospođa Ankica Galović mirovinu nije imala prilike zaraditi. Kao djevojka je radila teške krojačke poslove, a kasnije je brinula o svekrvi.
“Imam mirovinu po mužu, nisam radila. Bio je u ratu, ali ispala bi mi njegova vojna mirovina manja od obiteljske. Kad se sve plati, ne ostane nama nama umirovljenicima baš puno. U mladosti sam radila u Sisciji, a kasnije sam morala brinuti o svekrvi” – ispričala nam je gospođa Ankica.
Rješenje obje vide u smanjivanju naknada i režijskih troškova za umirovljenike, kako bi im se barem malo olakšala egzistencija, ako već nema za veće mirovine.
