Umirovljenica sa 30 godina staža i 1.800 kuna mirovine: Po prvi put joj je isplaćen cijeli iznos!
Sabor je prošloga tjedna izglasao zakon kojim se zaustavlja većina ovrha nad mirovinama koje provodi HZMO, no tu priču treba dodatno pojasniti. Početkom tjedna redakciji našeg portala javila se 64-godišnja umirovljenica koja će po prvi puta u više od deset godina mirovine primiti čitavu, neovršenu mirovinu od oko 1.800 kuna.
Ilustracija: Unsplash
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u četvrtak je objavio da neće biti ovrha nad mirovinama (osim u izuzetnim slučajevima), a nama se dan kasnije obratila 64-godišnja umirovljenica Slavica Bido. Ona je 1. svibnja htjela podići mirovinu, a sve je na početku izgledalo kao da je ipak ovršena!
“S velikim žaljenjem i nedoumicom Vam želim reći da je moja mirovina koju sam digla na bankomatu 1. svibnja ovršena te i dalje u ovom teškom razdoblju trebam funkcionirati sa 1.280 kuna koliko mi je ostalo na zaštićenom računu. Napominjem da živim sama u Zagrebu i da se već dugo osjećam kao građanin drugog reda, a ovo sada me dodatno uznemirilo”, kazala nam je Slavica.
Kontaktirali smo je, a Slavica nam je javila da ipak nije ovršena. Novac koji inače prima na zaštićeni račun ostao je isti, dok su sredstva koja bi inače bila ovršena završila na njenom glavnom računu. Ako želi do njih, trebala bi u banku jer je taj račun blokiran već deset godina, pa nema ni karticu ni PIN za taj račun.
“Žao mi je što se nitko nije potrudio sve te situacije bolje objasniti”, kazala nam je Slavica.
Cijelu mirovinu nije vidjela 10 godina, svaka je ovršena
Slavica ima 30 godina radnog staža u jednoj tvornici, a kada je firma propala proglasili su ju tehnološkim viškom. Kako tada nije mogla naći drugi posao, uzela je muževu obiteljsku mirovinu koja je iznosila oko 800 kuna. Suprug joj je preminuo prije 22 godine, a dva sina koja joj pomažu više ne žive s njom. U svoju, prijevremenu starosnu mirovinu, prebacila se prije par godina kada je ostvarila uvjete. Čitavo trajanje obiteljske mirovine bila je pod blokadom, a to se automatski nastavilo i kada je ostvarila pravo na starosnu mirovinu. Sada joj mirovina iznosi oko 1.800 kuna, a ovaj mjesec bi po prvi puta na raspolaganju mogla imati čitavu mirovinu jer neće biti ovrhe.
“Zamolila sam svog sina koji je moj opunomoćenik da pokuša u banci dobiti ta ovršena sredstva koja su mi sjela na glavni račun, još ih nismo dobili. Ako ih dobijemo, bit će super. Ako ne, to je stvarno prestrašno.
Prije desetak dana sam dobila karticu za zaštićeni račun od banke kako ne bi morala ići u gužve, a ipak bi za ta ovršena sredstva morala ići do banke jer su na glavnom računu. Ja već dugo dugo godina ne raspolažem s glavnim računom, raspolažem samo s novcima koji stižu na zaštićeni račun”, kaže nam Slavica.
Smatra da ne bi bilo loše i ostalim umirovljenicima koji imaju ovrhu objasniti na koji način mogu doći do svog novca:
“Ovako svi šutimo i trpimo u sebi, znate to je stvarno teško. Zaista je teško, pogotovo ženama s ovako malom mirovinom, to više nije za ljude. Ja ne znam tko to može izdržati, tko može preživjeti sa 1.200 kuna? To su takve strašne stvari, ali da previše ne kukam moram vam objasniti.
Ja dugujem novac za režije, ne dugujem za kredite. Sin mi pomaže, plaća mi struju. Vjerujte da ne bi imala ni struju da nema njega”, priča nam Slavica.
“Radiš 30 godina i onda završiš kao sirotinja”
Pitamo ju ima li nekakav plan za pokrivanje ostatka duga, hoće li ga uskoro moći otplatiti i živjeti bez ovrhe po prvi put u svom umirovljeničkom stažu:
“Sad momentalno dugujem oko 3.700 kuna, ali kada bi to otišla platiti sigurno bi došli još neki računi. Tako da ja uopće, Bože me sačuvaj, ne želim ni pomisliti da ću umrijeti dužna…
Ovako kako sada stvari stoje jednostavno ne vidim nikakav izlaz, to vam moguće reći”, kaže nam Slavica.
Tijekom epidemije se snalazi. Dućan joj nije daleko, a sinovi pomažu koliko mogu.
“Rijetko izlazim, ali nekad odem do dućana sama. Osim sinova, imam i djevojčice susjede koje pomognu ako baš nešto hitno trebam. Nije to problem, to se još nekako snalazim i OK je”, kaže nam Slavica.
Za kraj nam kaže kako se dugo dvoumila hoće li se nekome obratiti oko svojih problema, budući da je sve ove godine šutke trpjela.
“Što da vam kažem, sama živim. Ne znam kako se drugi ljudi snalaze. Ne mogu nikome ništa objasniti, ne mogu nikome ništa reći jer uopće nema sluha ni senzibilnosti za… za ništa zapravo.
A što se tiče mjere zaustavljanja ovrha, ja ću sljedeća tri mjeseca moći vidjeti svoju cijelu mirovinu. Makar da i to doživim! Ali kad mjera prođe, ovrhe se nastavljaju i opet sam tamo gdje sam bila na početku. Svakodnevno, iz dana u dan, razmišljam što ću, kako ću, gdje ću. Radiš 30 godina i onda završiš kao sirotinja”, zaključila je Slavica.
