Umirovljenica Ruža (72): „Ako ne vidiš pet koraka unaprijed, sam sebi reci da nisi zadovoljan sa sobom“
Umirovljenica Ruža se cijeli život bavi učenjem i podučavanjem, kako drugih, tako i sebe. Voli primati znanje i prenositi ga drugima pa tako još uvijek proučava stručnu literaturu vezanu uz matematiku i biologiju. Kod nje je uvijek bilo važno predznanje kako bi ste mogli od nje dobiti novo znanje. Još uvijek unučadi prenosi svoje znanje kad je potrebno i drago joj je to raditi.
Ruža (72) u Županji
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)
Ruža (72) profesorica je matematike i fizike. Ima dvoje djece i ima unučad. Zahvalna je na tome što još uvijek dobro pamti i na tome što ništa ne zaboravlja. Dobro pamćenje joj omogućava da se sjeti svih događaja dragih njoj. Omogućava joj i da gradi i dalje svoje znanje te stvara nove uspomene.
„Znanje se vezalo kariku na kariku“
„Cijeli svoj život sam provela u školi. Bila sam 5 godina u izbjeglištvu zbog rata. Imala sam tada dvoje djece, kćerku od 15 i sina od 16 godina. Jedva smo živu glavu izvukli. Inače, nastavila sam biti profesorica matematike. Dobro pamtim i ništa ne zaboravljam, hvala Bogu. Kad sam bila trudna, ruke su mi se umarale, radila sam i dalje. Umori mi se desna ruka, ja nastavim pisati lijevom. Uvijek je to zbunjivalo moje učenike. Osim toga, kod mene je uvijek bilo važno predznanje. Znanje se vezalo kariku na kariku.“
Priča o trudnoći i predznanju, podsjetila ju je na trenutak kad ju je, kako ona kaže, “sin sportista” zeznuo. Došao joj je sa zadacima iz matematike govoreći kako mu ništa nije jasno. Ona je uhvatila ispravljati njegov rad. Kada je vidjela te zadatke, sve joj je bilo jasno te ga je morala pitati je li to sve i je li on to uopće pročitao. Naravno, nije pročitao niti jednom. Nakon što mu je sve objasnila, više nije trebao pomoć jer je prvo pokušao sam proučiti zadatke i više nije bilo potrebe da traži pomoć.
Prisjetila se i mlađih dana
Bavila se sportom te je trenirala tenis i rukomet. Točno se sječa kako je ona, prva generacija, treći razred sa svojom ekipom pobijedila 3. a. Takvi trenutci su joj bili ispušni ventil, ali, na nastavi, nije voljela one koji bi ju ometali u učenju. Ako bi netko bio gladan ili ne bi imao pribor za rad, dala bi im novac i otjerala bi ih da odu kupiti što treba. Nije htjela da ju itko sprječava u učenju.
„Gladan si? Idi kupi. Nemaš pribor? Evo ti, idi kupi. Imaš loš dan? Prošeći i ispuši se, ako ne želiš pričati o tome. Kolege su, a poslije i učenici, svi dolazili meni pričati ili po savjet. Imala sam uvijek vremena za sve. Zadovoljna sam time jer, po tome vidim, da nisam prokleta. Nisam imala preteško odrastanje, uspjela sam se školovati, uživala sam u drugarstvu… Gdje ćeš bolje?“
Još uvijek unaprjeđuje svoje znanje
Radila je puno. Kada nije učila, našla bi si zanimaciju. Ljeta je provodila mirno i radno. Njezin otac je bio stolar te bi često radila s njim u njegovoj radioni. Kad bi imala vremena, pripremala bi se za natjecanja u znanju ili bi učila za dodatnu nastavu iz biologije, fizike i matematike. Sada, u mirovini, druži se sa svojom unučadi. Rekla je kako je nedavno bila i na krizmi kod unuka.
„Nema prepreka, postoje samo rješavanja. Pod hitno, hitno, ali polako izvoditi. Ako ne vidiš pet koraka unaprijed, sam sebi reci da nisi zadovoljan sa sobom. Još uvijek držim svojim unucima instrukcije i meni je drago kada odvrnem te ventile i pustim svoje znanje da teče nekom drugom. I ja sama još uvijek učim, čitam. Najviše čitam stručnu literaturu, unaprjeđujem svoje znanje. Zanima me i biologija pa uhvatim koju i takvu knjigu.“
