Umirovljenica Marija (68): „Inače, ova cijela situacija u svijetu me deprimira“
Marija (68) radila je u tvornici Slavonija te je, nakon toga, prodavala odjeću na tržnici u Mađarskoj. Njezin muž je, po povratku iz Mađarske, otvorio obrt koji se bavi roletarstvom. Ona je preuzela brigu o kući i kućnim ljubimcima dok njezin muž i sin rade u obrtu. Posebno ju žalosti situacija u svijetu i odnos ljudi prema svojoj okolini.
Umirovljenica Marija (68) radila je u tekstilnoj industriji 24 godine. Nakon toga, radila je u Mađarskoj prodajući odjeću i plastiku na tržnici. Ona sama nema veliku mirovinu te je svjesna kako njezina obitelj ne bi mogla preživjeti bez muževog obrta.
“Da nemamo obrt, ne bi mogla živit'”
„Prije mirovine sam 24 godine radila u Slavoniji. To je bila industrija modne konfekcije. Do ’95. sam tamo radila, poslije smo otišli u Mađarsku i tamo smo prodavali, na pijaci, plastiku i neku robu. Muž i ja smo se 2002. vratili u Osijek i on je otvorio obrt za roletarstvo. U kući imamo radionu i sin radi s njim. Sad sam već 5 godina u mirovini i dobivam 1.700 kn, da nemamo obrt, ne bi mogla živit’.“ – rekla je gospođa Marija.
Kaže kako sada žive dobro, ali kako ne bi bilo tako da njezin muž i sin nemaju taj obrt. Cijela obitelj živi od tih primanja jer njezina mirovina nije velika. Ima posla te mogu živjeti normalno, ali stižu starost i bolesti. Njezin muž ima sve manje snage i, samim time, teže mu je raditi. Još samo čekaju da suprug ode u mirovinu pa će onda vidjeti kako će i što će.
Kućni ljubimci i cvijeće su joj glavna zanimacija
„Imam kućne ljubimce: dva mačka i pudlu. Mački mi stalno uskaču kroz prozor jer idu van u bašče i onda mi donesu štakora ili tako nešto. Onda ja to moram loviti po kući, ali njima je to igra. Igraju se s njima. Pudl je star već, ima 15 godina. S njime imam posla po noći jer ima inkontinenciju, pa se ustajem i vodim ga van da mokri i tako. Naporno je da… Imao je na Novu godinu puknuće slezene i operaciju, od tada stalno nekih sitnih problema s mjehurom ima.“ – nastavlja umirovljenica Marija.
Uz kućne ljubimce, ima i jako puno posla vezanog uz kuću te je preuzela ulogu domaćice. Povremeno, volonterski pomogne mužu i sinu oko obrta pa, kada su oni na terenu, preuzme telefonske dogovore. Nema bašču jer nema svoje dvorište, ali ima terasu na kojoj uzgaja svoje cvijeće. Voli sezonske muškatle i oleander. Naglasila je kako mačci odlaze na susjedne bašče.
Smatra kako treba biti više poštovanja među svima, pa tako i prema životinjama
„Treba se s nečim zanimat’, treba biti uporan, treba raditi u životu, ne čekati da padne s neba. Treba se boriti u životu jer, naravno, ne možeš živjet’ ako ne radiš. Nemaš egzistenciju, nemaš od čega živjeti. Trebaju se parovi međusobno poštivati kako bi sve ostalo funkcionirati. Trebali bi prihvatiti poštivati jedno u drugom različitosti. Inače, ova cijela situacija u svijetu me deprimira. Baš loše utječe politička i zdravstvena situacija. Treba poštivati i životinje.“ – ispričala je gospođa Marija.
Marija primjećuje kako ljudi često bacaju mačiće i sitne životinje po parkovima te ju jako žalosti to što ljudi ne brinu dovoljno za svoje životinje. Smatra da bi ljudi trebali sterilizirati svoje životinje kako bi se takve situacije izbjegle i kako bi trebalo životinju adekvatno liječiti, ako je bolesna. Vjeruje da bi država trebala nešto više poduzeti po pitanju toga i stati tome na kraj.