Umirovljenica Kata preboljela četiri karcinoma, od 1.850 kuna mirovine sama kupuje pomagala
Zagrepčanka Kata Zobaj četiri je puta pobijedila karcinom, ali on je ostavio trajne posljedice zbog kojih je, između ostaloga, trenutačno u invalidskoj mirovini. Muku muči s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje koji joj, po njenom i po mišljenju njenih liječnika, ne dostavlja dovoljno pomagala bez kojih ne može živjeti. Zbog toga ih kupuje vlastitim novcem, a mirovina joj iznosi tek 1.850 kuna.
Foto: Kata Zobaj | Privatna arhiva
Zagrepčanka Kata Zobaj ima mirovinu od 1.850 kuna. Usto prima i invalidski dodatak od 1.500 kuna. Javila nam se sa željom da objavimo njenu priču jer živi teško, a među glavnim krivcima identificirala je HZZO koji joj uskraćuje važna pomagala bez kojih ne može živjeti.
Mirovinu je stekla radeći u Vinogradskoj bolnici kao servirka, radila je i u Dječjem vrtiuću Pčelica, a na koncu i na suprugov nagovor u Elektro-kontaktu.
Četiri bitke s rakom, gubitak supruga i mirovina od 1.850 kuna
Prvi rak, onaj maternice, otkrili su joj kada je imala samo 31 godinu. Uz podršku obitelji uspješno ga je pobijedila.
Nevolje nisu stale pa je 2001. otkrila tumor desne dojke, a suprug i sinovi su joj govorili da bude hrabra i da će još jednom sve izdržati.
“I onda mi je umro suprug, 2003. godine, od raka želuca. Bilo je to depresivno razdoblje, dva raka na leđima i iznenadan gubitak supruga. Samo zbog djece sam se borila, trudila ostati pozitivna”, ispričala nam je Kata.
U invalidsku mirovinu otišla je 2009. godine, ali već godinu dana kasnije ponovno je dijagnosticiran tumor na desnoj dojci i morala je na još jednu operaciju. Nakon treće bitke, javilu su joj se problemi s grlom.
“Ja sam stalno imala upale, bila na antibioticima, gubila glas na preko dva tjedna. Godinama je to trajalo, a doktori me nisu slali specijalistima. Tek 2017. su to učinili. Nikada neću zaboraviti poziv iz bolnice nakon biopsije. Liječnik je izgledao prestrašeno, a ja sam došla u dobrom raspoloženju. Kratko mi je rekao da imam rak grla i da moram na hitnu operaciju”, priča nam Kata.
Uklonjen joj je cijeli grkljan i danas priča s govornom protezom. Bilo je teško, priča nam, ponovno učiti govoriti u 57. godini života, a smatra da ljudi ne znaju dovoljno o raku grla pa je doživjela i neugodna iskustva. Ljudi bi se u tramvaju, kada bi čuli njen glas, odmicali i došaptavali se da zvuči poput robota. I u početku korone su je se ljudi klonili kao da je zaražena.
Srećom, danas joj to ne smeta.
“Navikla sam se i na poglede i na komentare. Pomirila sam se da živim s tom stigmom”, priča nam umirovljenica.
“Dok sam plaćala doprinose bila sam im dobra, a sada kada sam bolesna ne daju mi živjeti”
Pitamo ju kako živi danas u mirovini. Stariji sin radi, ima svoju obitelj i troje djece pa joj pomaže koliko može. Mlađi je aktivniji, ali i pred njim je zasnivanje obiteljskog života.
“Pomažu mi i uvijek su bili uz mene kroz sve moje bitke. Ali svjesna sam ja da mi ne mogu dati sve što zarade”, priča nam umirovljenica.
Pitamo ju imali barem neku vrstu pomoći od susjeda:
“Ma šta vam je. Danas brat bratu ne želi pomoći. A ja ne živim blizu trgovine, sve je to daleko i mora se ili pomno planirati ili mučiti svaki dan”, priča nam umirovljenica.
Kata nam je poslala račun od gotovo 7.000 kuna kojim je kupila pomagala bez kojih ne može pričati. Radi se o govornoj protezi, kazeti za održavanje vlažnosti zraka i držaču kazete. Bez njih ne može govoriti, a i kada smo se jučer čuli s njome, bila je na kontroli kod liječnika.
“Pravo koje imamo preko HZZO-a jest svakih šest mjeseci 130 držača i 200 kazeta, da svaki dan stavljamo po jedan držač to je 180 komada. Pošto meni ta količina pomagala ne traje ni tri mjeseca, ja moram kupovati, a od kuda? Bez pomagala ne mogu funkcionirati.
Moj onkolog, moj pulmolog, moj gastroentrolog – svi su napisali da meni treba veća količina zbog drugih bolesti. Dobila sam odbijenicu i napisali su da je tako po njihoovm pravilniku. I tako ja pišem prigovor Upravnom sudu.
Dok sam radila i plaćala doprinose bilo sam im dobra, a sada kada sam bolesna ne daju mi živjeti. Pitam ministra kako da mi živimo? Općenito svi umirovljenici koje imaju male mirovine”, zaključno se pita naša čitateljica.
