Umirovljenica Helena za retro triciklom prodaje domaći sladoled: ‘Bitan je novac, ali i druženje’
Za retro triciklom, čija škrinja krije domaći sladoled, svakog dana prodaje 72-godišnja umirovljenica Helena. Sezonski rad na otoku Prviću donosi joj dodatni prihod uz skromnu mirovinu, ali i druženje s ljudima. S kupcima priča i smije se, a poslu se veseli. Otočki život izvan sezone prilično je pust pa Helena to nadomješta radom, čestim putovanjima brodom u Šibenik i zimskim plivanjem u moru, a društvo joj prave i njezine četiri mačke. Prijašnjih je godila radila u kuhinji konobe Maslina koja je otočane ovoga ljeta razveselila ‘starinskim’ sladoledom.
Za šest sladolednih okusa u hladovini ispod dudove krošnje zadužena je 72-godišnja umirovljenica Helena Falco. Rad u mirovini donosi joj dodatni prihod, ali i kontakt s ljudima. Retro tricikl čija škrinja skriva domaće, ručno rađene sladolede, od ovoga ljeta krasi glavnu ulicu otoka Prvića u šibenskom arhipelagu.
Sladoled na ‘lopatice’ umjesto na ‘kuglice’
Sladoled svakog dana priprema vlasnik obližnje konobe Maslina, Przemysław Adamski koji sa suprugom Justynom već godinama uspješno vodi ovaj posao. Sami kuhaju specijalitete od svježih lokalnih namirnica, uz domaću tjesteninu i mirisni kruh. Ponudu su odlučili proširiti prodajom sladoleda koji se ne poslužuje ‘na kuglice’, nego lopaticom na grame, a sastojci su prirodni.
Helena za tricikl staje svaki dan u 18 sati pa tako do kasnih večernjih sati, osim petkom kada je neradni dan. Krajem lipnja u Hrvatskoj je radilo gotovo 32.000 umirovljenika, pri čemu se najveći skok dogodio upravo u sezonskim poslovima, o čemu smo pisali ovdje.
‘San mi je bio da mi mirovina prijeđe 400 eura’
– Otišla sam u starosnu mirovinu još 2010. godine. Imala sam 35 godina staža, htjela sam još raditi, ali morala sam u mirovinu. Mirovine su tada bile svima podjednake, oko 2.000 kuna. Sada mi je mirovina oko 400 eura. San mi je bio da pređe tih 400 eura i sad sam to prešla za euro ili dva. Zahvalna sam da imam priliku raditi i zaraditi i da me još zdravlje služi koliko-toliko da mogu raditi. Radim u ovoj konobi već sedmu godinu, ali u kuhinji više ne smijem zbog zdravlja. Imamo jako dobar odnos i suradnja je više nego korektna, kaže Helena.
Osim novca, jednako joj je važan i kontakt s ljudima. Živi sama, a otok je prilično pust izvan turističke sezone. Nema baš s kime komunicirati, kaže, a voli ljude. Taj nedostatak kompenzira aktivnošću, čestim odlascima u Šibenik, pri čemu voli razgovarati s putnicima na brodu i prodavačicama u dućanima.
‘Bolesti u mojoj glavi ne postoje dok radim’
– Odlasci u grad isto su mi oblik socijalizacije. Volim se družiti na brodu, a stekla sam i krasne prijatelje po raznim radnjama. I oni vole da im netko svrati i pita ih kako su. Glavna značajka ovog posla koji radim upravo je dobra socijalizacija i jedan veseli pristup radu. To je ono što me raduje. Teško je, moram satima stajati, ali bolesti u mojoj glavi ne postoje dok radim. Predam se kupcima, s njima se smijem i uživam u tome što radim. Jedini problem je što je sladoledu teško odoljeti pa se brinem već malo za liniju do kraja ljeta, kaže umirovljenica Helena.
Osim rada, vrijeme posvećuje i svojim mačkama, njih četiri, a svako jutro počinje s jogom. Helena je na otoku poznata i kao zimska kupačica koja kupanje u moru ne propušta ni na ožujskim burama. Radit će u sezonama, kaže, dok će fizički moći. A kako izgleda prodaja domaćeg sladoleda u triciklu, pogledajte u galeriji ispod teksta.