Umirovljenica Božica: “Umirovljenici su kao Slavonija, i nad nama i nad njima je počinjena nepravda”
“U mirovini radim svašta, ali za to je potreban trud. Ja se bavim svačim, ničim konkretno. Idem na koncerte, na izložbe, na događanja, aktivna sam. Ljudi misle da umirovljenici imaju puno slobodnog vremena, ali to nije istina. U mirovini ljudi uspore, puno se odmaraju.”
Božica si je na Maksimirskim jesenima 2019. pronašla mali kutak mira, kako bi naslikala vizuru Zagreba. Ne mari previše za ono što se događa oko nje, ali sretna je jer je došla. Nije članica neke udruge umirovljenika, niti korisnica doma za starije, za razliku od većine posjetitelja. Ima 30 godina radnog staža i oko 2.500 kuna mirovine. Slikati je počela tek kao umirovljenica, a kao što vidite iz fotografije, dobro joj ide.
Priča nam kako obavezno dolazi na ovakve događaje, ali ide i na koncerte, izložbe, što god.
“Ljudi misle da u umirovljenici imaju puno slobodnog vremena, ali to nije istina. U mirovini ljudi uspore, puno se odmaraju. Kod kuće stalno nešto spremam, čistim i kuham ručak, nikad ne stignem slikati. Non stop pospremam, tome nikad kraja. Volim slikanje, to me opušta i čini sretnom, zato sam i došla danas”, kaže Božica.
Na pitanje o položaju starijih ljudi i umirovljenika, Božica spominje uvođenje nacionalne mirovine:
“Za te penzije ljudi vele da kao nisu pravedne. Ja sa 30 godina staža imam 2 i pol tisuće, znate. To vam je to. Ja se ne bunim što će ti ljudi dobiti, pa nek dobiju. Tako i tako nema prevelike pravde u mirovinama”, kaže.
U razgovoru je Božica shvatila da sam iz Slavonije i napravila kreativnu usporedbu između odnosa države prema istoku Hrvatske i umirovljenicima:
“Ah Slavonac, iz Slavonije naše drage. Svi vole Slavoniju, reći ću vam zašto. Zato što osjećamo nepravdu koju je Slavonija doživjela u posljednjih 30-ak godina. Isto tako je s nama umirovljenicima. To je bilo očito da se Slavonija marginalizira na sve moguće načine. Ja nemam nikakve poveznice Slavonijom, ali ona je dio naše zemlje.”, kaže Božica.