Umirovljenica Ana (77): “Muž i ja se nekako pokrijemo s mirovinom, ali kako će mladi?”
Umirovljenica Ana (77) skoro je cijeli svoj radni vijek bila vezana za svoju profesiju. Izmijenila je nekoliko hobija. Sada rješava križaljke i čita koliko može. Rast cijena više je zabrinjava zbog mladih, nego nje same. Pita se, kaže, kako će oni živjeti.
Ana (77) Belišće
Barbara Jurišić/Mirovina.hr
Umirovljenica Ana (77) radila je kao daktilograf, a školu je završila uz rad. Imala je nekolicinu hobija kroz život, ali je zbog svog zdravlja morala usporiti. Još uvijek povremeno vozi sobni bicikl. Prije je puno štrikala, a do prije par mjeseci je trenirala gimnastiku. Mirovina koju ona i muž dobiju, dovoljna im je za život, ali nju više brine to kako će živjeti mladi.
Uz posao završila četverogodišnju školu za daktilografa
“Prvo sam radila kao daktilograf sa završena dva tečaja. Onda je došla reforma školstva, ne znam kojih godina, sedamdesetih, valjda, i onda sam neko vrijeme bila dostavljačica i čistačica jer nisam imala dovoljnu stručnu spremu.
Jedna žena je, u to vrijeme, iz prodaje otišla za Zadar i ja sam uskakala i pomagala. Dogodilo se da su mi ponudili da budem daktilograf, ali da se moram nastaviti školovati tako da sam ja završila 4 godine u Osijeku za daktilografa uz posao. Do kraja radnog vijeka sam radila kao referent prodaje kartonske ambalaže “- rekla nam je gospođa Ana.
“U tuzi zbog gubitka curice radila sam goblene”
Gospođa Ana je podijelila s nama koje je hobije imala prije i koje hobije ima tijekom mirovine. Nakon školovanja, kratko je radila goblene. Kaže da su ona i muž izgubili jednu curicu. Pretpostavlja se da je imala šećer u trudnoći koji nitko nije iskontrolirao. U toj tuzi, radila je goblene. Od ostalih hobija prije mirovine, imala je svoj vrt koji i dalje njeguje i puno je štrikala zbog alergije na sintetiku. Sada rješava križaljke, gleda televiziju i čita koliko može jer joj je uklonjena mrena s jednog oka.
“Naporno mi je čitati, mogu pročitati nešto kratko. Išla sam prije na gimnastiku, ali pošto sam ozlijedila desno rame, više ne. 20 godina sam išla na tu gimnastiku koju smo imali u umirovljeničkom domu od jeseni do proljeća. Sad par mjeseci ne idem nikuda. Bole me noge, teško mi je hodati i tako. Povremeno vozim sobni bicikl, to jedino” – govori nam gospođa Ana.
Govori nam kako se ona i njezin muž mogu pokriti sa svojom mirovinom. Uz mirovinu može pripremiti nešto zimnice i to im puno koristi. Kaže nam kako cijene rastu već dosta dugo, kako prati to i čuva stare račune. Procjenjuje kako cijene rastu još od ljeta. Rekla nam je kako ona i muž još nekako mogu živjeti i kako ju više brinu mladi ljudi. Ima starijeg sina koji ima troje djece i mlađeg sina koji ima dvije curice, njima treba puno više novaca zbog puno više hrane i više troškova generalno i zato smatra da je njoj i mužu malo lakše pošto je njih samo dvoje.
