Umirovljenica (95) iz Dubrovnika uz pomoć jednog profesora svaki tjedan šalje pakete pomoći u Vukovar
Umirovljena učiteljica Dora Fiorenini (95) već godinama pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija. Svakog ponedjeljka šalje pakete robe u Vukovar uz pomoć profesora Joze Serdarevića, s kojim već ima točno razrađen plan rada. Iako za svoju pomoć nikada nije dobila službenu zahvalu, kaže da je najvažnije da odjeća dođe u prave ruke.
Umirovljenica Dora pomaže | foto: DuList
Sve funkcionira vrlo jednostavno. Ljudi robu donesu profesoru, on je skupi i to odnese gospođi Dori koja robu onda pregleda, popegla, pokrpa i popravi sve što treba, dok su za veće popravke zadužene gospođe Teica i Ana, a onda se tako uređena roba šalje do Caritasa Vukovarskog dekanata.
Oštećena roba se ne šalje
Ova umirovljenica priznaje kako trenutno ima spakiranih devet pošiljki robe, ali i kako joj se gomila robe nalazi na trosjedu i krevetu.
– U ovih par godina, ni sama ne znam koliko, poslali smo ih preko petsto. Ma i više, sigurno. U početku smo slali čak i srijedom, a bilo bi paketa – gomila. Pošta prima samo do dvadeset kila, a mi bi ih pakirali da bi falilo tek deset deka u nekima. Sad kako sam starija, lakše mi je manje pakete. Kako je Jozo rekao, doli Teica Batinić pokrpa i sredi. Ne bih ni slala da je, znate, jako oštećeno, rekla je gospođa Dora za DuList.
Osim toga, ova 95-godišnjakinja plaća i poštarinu, popravke, kao i nabavku papira u koji se omotavaju paketi. Kaže kako su se prije slali paketi u Knin, ali je sada za to zadužena druga osoba pa onda oni šalju u Vukovar.
Uvijek je pomagala
Na pitanje zašto pomaže, gospođa Dora je odgovorila da je uvijek bila takva, a onda je i sve objasnila.
– Pitali ste me zašto pomažem. Mislim da sam oduvijek bila takva. Mama bi mi poslala paket pod Velebit, bili smo gladni, nismo imali ničega. Kamioni bi svako jutro išli iz sela i vraćali se uvečer, molila bih da me prime, pošla bih u Zadar, uzmi paket, vrati se… Otvorim ga pred djecom, za pet minuta nema ničega. Onda mama piše: ‘Sigurno ti je ostalo od paketa!’, a ja gladna, mislim se: ‘Moja mama, da ti znaš da sam podijelila s djecom i da sama nemam više ništa!’, izjavila je.
Nažalost, kako je rekla za DuList, Vukovarski dekanat joj nikada nije poslao zahvalu ili ju nazvao na telefon, ali ova velikodušna umirovljenica kaže kako joj to ni nije bitno, jer je samo važno da pomoć dođe do ljudi.
