Umirovljenica (59) morala u prijevremenu mirovinu, gubi 5.000 kuna godišnje!
Koliko nepravde ima u mirovinskom sustavu, najbolje pokazuje slučaj 59-godišnje umirovljenice koja se ovih dana obratila portalu Mirovina.hr. Prije točno dvije godine, nakon više od tri desetljeća rada, s prvim uvjetima otišla je u prijevremenu mirovinu. Ali ne zato što je htjela, nego zato što ju je sve guralo u tom pravcu. Pritisak na poslu, nadolazeća Pavićeva refroma… sve je upućivalo na to da će kasnije biti samo još gore. No, od 2019. stvari su krenule nabolje pa naša P.S. traži način kako namiriti 5.000 kuna koje s penalizacijom gubi na godišnjoj razini, što je iznos od dvije prosječne hrvatske mirovine.
Foto: Pixabay
Radila je 32 godine, napunila 57… Krenuli su pritisci na poslu, od dva administratora projekata u državnoj tvrtki trebao im je samo jedan. Zašto plaćati dvije osobe kada jedna može napraviti sav posao, logika je poslodavca. Izbor je, kako to obično biva, pao na mlađu kolegicu koja može više zapeti, dok je starijoj poručeno kako joj ne bi bilo loše s prvim uvjetima otići u prijevremenu mirovinu.
Pola godine kasnije sve bi bilo drugačije…
Sredina je 2018. godine, sprema se ozloglašena Pavićeva reforma koja je trebala donijeti još gore uvjete. Zbog atmosfere na poslu i straha što donosi sutra, danas 59-godišnja P.S. (podaci poznati redakciji) odlučuje otići u prijevremenu mirovinu. Penalizirana je sa 20 posto, što joj mirovinu na godišnjoj razini umanjuje za oko 5.000 kuna, odnosno oko 400 kuna mjesečno.
Da je kojim slučajem pod potpuno istim uvjetima u istu mirovinu otišla pola godine kasnije, imala bi mjesečno za par stotina kuna veći iznos. Umanjenje bi joj bilo 12 posto, dobila bi šest mjeseci staža po djetetu više… Rezultat je to novog Zakona o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2019., odnosno s izmjenama od 1. siječnja 2020. godine zbog sindikalne referendumske inicijative kojom je reforma zapravo srušena. Ista ta reforma zbog koje su toliki požurili, strahujući od još manjih mirovina.
Intenzivno traga za dodatnim izvorom prihoda
Naša umirovljenica u ove dvije godine traži rješenje. Jedno od njih je da se zaposli do polovine radnog vremena te kroz dvije godine rada sakupi godinu dana staža, nakon čega bi mogla tražiti novi izračun mirovine prema novom, povoljnijem zakonu. Time bi dobila mirovinu veću za tu dodatnu godinu dana staža, zatim dodatnih šest mjeseci staža po djetetu te dvostruko manju penalizaciju. Također, za četiri godine ona će po dobi moći u starosnu mirovinu pa kada bi do tada skupila barem godinu dana staža, mogla bi u mirovinu bez penalizacije!
No, stvari su više teoretske, nego što su izvedive u praktičnom životu hrvatske svakodnevice.
“Dosta je mučan bio taj odlazak u mirovinu. Prvo su mi htjeli umanjiti plaću, a često sam radila sama jer je kolegica bila na porodiljnom. Nju su zadržali, a meni čitavo vrijeme poručivali da bi bilo najbolje da odem. Znate, kada ja ne bih bila te struke, ne bih možda ni tako jasno vidjela što sve gubim s tih 20 posto penalizacije. Pa to vam je 5.000 kuna godišnje. Mirovina mi je 2.700 kuna, dakle prosječna, ali za 32 godine rada i to na dobrom poslu, dok je plaća varirala” – priča nam naša sugovornica.
Iako joj u mirovini nije dosadno, niti je požalila što je u nju otišla, osjeća kao da nije uspjela, jer smatra kako je takav izračun jednostavno premali. Vrijeme provodi u vrtu, s unucima, obitelji, psićem, ali i aktivno tražeći posao, kako bi si popunila mirovinu i fond za budućnost, ali i ostvarila novi izračun mirovine po povoljnijem zakonu. No, stvari baš ne teku glatko.
Poslodavcima ne treba zrelost i iskustvo
“Bila sam dosad na pet-šest razgovora za posao. Imam 59 godina, tko će mene zaposliti? Moj posao je takav da u svakoj novoj firmi moram iznova učiti njihove programe, zakone djelatnosti… Kada vide da sam zrelija osoba s iskustvom koja im neće volontirati, prestanu biti zainteresirani. Jer znate kako je to u intelektualnim poslovima. To je na papiru pola radnog vremena, a zapravo je puno više. Svatko će vam reći da njima taj posao netko odradi za četiri sata, i nije ih briga što vama u stvarnosti treba dvostruko više. Pa ni u trgovinama umirovljenici ne rade stvarno na četiri sata, iako su posvuda kamere, nego puno više” – nastavlja.
Neke ponude je upravo iz tog razloga i odbila, poput te da vodi nekoliko servisa za jednu firmu, no odustala je znajući da se radi o poslu od jutra do sutra, bez obzira na ugovore i zakone. Razmišljala je i da pokrene vlastiti biznis, no da je to učinila, sada bi je dočekala kriza te bi ovisila o državnim poticajima kako bi mogla isplatiti radnike u servisu.
Ipak, odustati neće, jer se s ovakvom mirovinom ne može pomiriti pa će i dalje nastaviti tražiti način da si zaradi za nešto zlatnije i ponosnije umirovljeničke dane.
