Umirovljeni vojni pilot: Njegovi su drveni orašari hit, a u mirovini se osjeća korisnim
Orašar je rasprodan. I to ne samo u zagrebačkom HNK, nego i onaj iz domaće radinosti umirovljenog vojnog pilota Miljenka Majstrovića. Narudžbama za najpoznatijeg blagdanskog lutka toliko su zatrpani, da ih on i kći Nikolina već neko vrijeme ne primaju. No, ima tu i drugih prigodnih ukrasa od drveta, čijom ručnom izradom ovaj Samoborac krati i obogaćuje umirovljeničke dane, dok kći zaradi koju kunu za potrebe studija na Ekonomskom fakultetu.
Umirovljeni vojni pilot Miljenko Majstrović sa suprugom Foto: Privatna arhiva
Miljenko Majstrović već je pet godina umirovljenik. Nakon završene Vojne zrakoplovne akademije, radio je kao vojni pilot na MIG-u 21. U mirovinu je otišao rano, no ona za njega znači sve samo ne i mirovanje. Modelarske radionice izrade aviona i brodova nisu bile dovoljne da se ponovno osjeti aktivnim pa je kod kuće odlučio pokrenuti nešto sasvim drugačije. S kćerkom Nikolinom počeo je ručno izrađivati razne drvene ukrase, a prije dvije godine odvažili su se kroz domaću radinost “Dr. Drvko” plasirati ih i na tržište. Drvo je, naime, ovom 55-godišnjaku uz posao uvijek bila ljubav.
Najveća potražnja javila se za popularnim lutkama orašara. Prodali su ih sve, a nove narudžbe ne primaju još od sredine studenoga, što najbolje svjedoči koliko posla u maloj obiteljskoj radionici zapravo imaju. Njega je i dalje mnogo, jer razne ukrase neprestano stvaraju. Posla imaju i u ostatku godine, kada se bave izradom personaliziranih poklona, ali i ostalih dekorativnih drvenih predmeta.
Sve nam je to bio sasvim dovoljan povod da s gospodinom Miljenkom popričamo o njegovom aktivnom životu u mirovini.
Mirovina.hr: Od kuda zajednička ljubav u obitelji prema drvenim rukotvorinama?
Miljenko Majstrović: Moja ljubav prema drvetu i obradi drva traje od mojeg djetinjstva. Gradnjom obiteljske kuće stvorio sam uvjete da tu ljubav prema drvetu i iskoristim na koristan način. Za našu kuću uradio sam kompletnu stolariju, namještaj, drvene obloge, terase… Praktično sve što se moglo izraditi iz drva ja sam to i izradio. Na taj način sam svoju porodicu „okružio“ drvom i svoju ljubav prema drvetu prenio i na njih.
Mirovina.hr: Može li se u Hrvatskoj živjeti od domaće radinosti?
Miljenko Majstrović: Morate znati nekoliko osnovnih činjenica o domaćoj radinosti. Domaća radinost uz svog osnivača ne smije imati niti jednog zaposlenog. Uz vlasnika i osnivača raditi smiju samo članovi zajedničkog kućanstva. Godišnje smijete zaraditi maksimalno deset mjesečnih bruto plaća, što iznosi oko 81.000 kuna za 2019. godinu. Plaća se paušalni porez od 1.560 kuna. Domaća radinost podliježe obaveznoj fiskalizaciji računa te trebate imati i fiskalnu blagajnu. Temeljem hrvatskih zakona domaća radinost smije imati svoju web stranicu, ali ne smije isticati cijene svojih proizvoda. I sada odgovor na Vaše pitanje, svaki novac koji dođe u obitelj je dobrodošao. Je li 81.000 kuna dovoljno za život to zna svaki čitaoc.
Mirovina.hr: Kakav je interes za ukrasnim drvenim predmetima? Koliko je vremena i energije potrebno uložiti u ovaj posao?
Miljenko Majstrović: U Hrvatskoj postoji interes za ukrasnim drvenim predmetima. U početku je teško doprijeti do kupaca. To stvara dodatan pritisak na nas i postavljamo si pitanja, jesmo li izradili dobar proizvod, je li naš proizvod potiče želju kod kupca da ga kupi. Uvijek je potrebno stalno preispitivati svoje proizvode (izgled, obradu pa i cijenu). U početku rada započinjete kada osjetite inspiraciju za izradom nečeg posebnog. I tada izrada traje dok niste zadovoljni. Također uložena energija zavisi i od vašeg shvaćanja ozbiljnosti vašeg posla. Kako smo postizali sve bolje i bolje rezultate na sajmovima, tako je i raslo naše samopouzdanje, a time smo počeli sebi i postavljati određene ciljeve (koliko kojih proizvoda i do kada). Počeli smo raditi planove izrade, koji su uključivali rokove, količinu i to je bio trenutak kada smo počeli raditi postavljajući pred sebe obvezu prema radnom vremenu.
Mirovina.hr: Gdje tražite nadahnuće u izradi vaših ukrasnih predmeta? I orašara?
Miljenko Majstrović: U današnje vrijeme teško je stvoriti nešto novo. Ja osobno to doživljavam kao varijacije na temu (na primjer, teško je prikazati anđela kao viseći ukras za jelku na potpuno novi način). Unatoč tome, stvarali smo nove figure i onda shvatili da su to naše kreacije, a postavilo se pitanje kako će kupci to doživjeti, hoće li i oni željeti ukrasiti dom tim figurama na naš način. Tada shvatimo da je izuzetno važna naša prezentacija tih figura. Orašar je figura koja se proizvodi svuda po svijetu. Teško je biti poseban. Naši orašari su unikatni i posebni zbog ručne izrade i bojanja. Uzorke bojanja nalazimo u slikama odora iz 17. i 18. stoljeća.
Mirovina.hr: Kako ste se odlučili pokrenuti posao, s obzirom da ste u mirovini?
Miljenko Majstrović: Odlaskom u mirovinu želio sam nešto stvarati. Modelarske radionice (avio i brodo) koje vodim već devet godina nisu bile dovoljne da se osjetim aktivnim. Prije tri godine prve smo figurice izrađivali za svoju jelku. Neki naši prijatelji su ih vidjeli i pohvalili naš rad. Ja sam želio da takvu proizvodnju ozakonim i stvorim uvjete zakonskog oglašavanja. Otvaranje domaće radinosti za umirovljenike je trenutno dobra opcija pokretanja vlastitog posla. Vlasnik-umirovljenik domaće radinosti ne gubi prava na mirovinu, a to je izuzetno važno jer dok se ne pokrene posao i počne se normalno prodavati mirovina ostaje kao izvor prihoda.
Danas se osjećam aktivnim i korisnim. Moj cijeli dan je ispunjen obavezama, radom, planiranjem, a i obiteljskim potrebama. Mislim kako je pokretanje domaće radinosti za mene bio odličan potez koji mi jako pomaže kao umirovljeniku. Kroz domaću radinost svaki umirovljenik može prikazati svoj dar, vještinu, umjetničku crtu, osjetiti se korisnim i aktivnim.
Mirovina.hr: Umirovili ste se dosta rano, kakve ste uvjete imali kao vojni pilot za u mirovinu, nedostaje li vam posao?
Miljenko Majstrović: Umirovljen sam po Zakonu o umirovljenju vojnih osoba, sa 40 godina mirovinskog staža. Kao pilot i časnik sam bio postavljen na poslovima sa uvećanim stažom osiguranja. To je sve stvorilo uvjete da mogu otići relativno mlad u punu starosnu mirovinu. Letenje svakom pilotu uvijek nedostaje, pa tako i meni.
Mirovina.hr: Aviomodelarstvom za djecu bavite se u ZTK Samobor, koliko vas to ispunjava?
Miljenko Majstrović: Održavanjem radionica avio i brodo modelarstva počeo sam prije devet godina. Još uvijek imam istu strast u prenošenju znanja prema djeci viših razreda osnovnih škola. To modelarstvo vidim kao jedan mali pokušaj ispravljanja pogrešnog određenja kako je jedan sat tehničkog odgoja u osnovnoj školi dovoljan. Kroz modelarstvo učim djecu korištenju alata, različitih materijala, ljepila, čitanja nacrta i najvažnije razmišljanje o problemu i pronalasku puta kako ga riješiti.
Učim djecu da uočavaju problem, da ne bježe od njega, analiziraju rješenja problema i riješe problem. Lijepo je vidjeti djecu kada njihovi brodovi plove, a oni s njima upravljaju ili kada ih naučim da izrade model aviona i oni s njime nauče letjeli. To je najveća nagrada. Moram još samo naglasiti da velika većina djece koja je pohađala modelarstvo tri i više godina, uvijek je upisala neku od tehničkih srednjih škola u Samoboru ili Zagrebu. Oni su se opredijelili za tehniku.
