Umirovljeni Tijat: Putnici od rezališta spasili brod koji će ploviti i u mirovini
Brod Tijat kao 68-godišnjak ljetos je uplovio u mirovinu, no zahvaljujući skupini entuzijasta spašen je od rezališta. Putnici okupljeni u grupu “Tijat u srcu” zaslužni su što će brod ploviti i dalje. Od Jadrolinije ga je za 35.000 eura otkupila Šibensko-kninska županija pa se Tijat ovih dana vraća kući. O čudu spašavanja ovog starca razgovarali smo s inicijatoricom Ivanom Beban.
Brod Tijat s članovima posade i putnicima | Privatna arhiva
Slavni Jadrolinijin Tijat nakon 68 godina završio je u srpnju plovidbu kojom je povezivao stanovništvo Šibenika, Zlarina, Prvića i Vodica, a svakoga ljeta i na desetke tisuća turista iz cijeloga svijeta. Sudbinu je čekao usidren u Cresu, od kuda su mnogi hrvatski brodovi zaplovili posljednji put prema rezalištu.
Ista bi kob zadesila i Tijata da nije bilo zaljubljenih putnika i entuzijasta, okupljenih u Facebook grupu “Tijat u srcu” još do 2014. godine, koji su spasili umirovljenika. Grupa s gotovo tri tisuće članova pokrenula je peticiju za spas broda, stigli su i do šibensko-kninskog župana, a nakon višemjesečne agonije konačni rezultat potvrđen je ovih dana.
Šibenskim će morem prevoziti posjetitelje znamenitosti
Naime, 4. listopada bijeli ljepotan vraća se u Šibenik, gdje će dotada biti potpisan ugovor o kupoprodaji legendarnog broda Tijat između Jadrolinije i Šibensko-kninske županije koja ga je otkupila za 35.000 eura.
Najvažnije, neće ostati privezan za kraj, poput Titova Galeba, već će postati prvi sačuvani brod u povijesti koji će nastaviti ploviti Jadranom, i to kod kuće gdje će šibenskim morem prevoziti posjetitelje brojnih atraktivnih znamenitosti. Ipak, najprije ga treba obnoviti, za što se očekuju sredstva iz europskih fondova.
Robert Udiljak, Ivana Beban i Saša Jurat | Privatna arhiva
Za spas ovoga klasika s dušom, borile su se i nešto poznatije ličnosti poput književnice Julijane Matanović, fotografa Šime Strikomana i Potjerina lovca Krešimira Sučevića Međerala koji ima izvrsne ideje Tijatove uporabe u budućnosti. Konačni pečat dali su pak prometni tehničar Robert Udiljak, kapetan Saša Jurat i splitska liječnica prvinskih korijena Ivana Beban, svo troje administratori grupe “Tijat u srcu”. Upravo je Ivana s kojom smo razgovarali dokaz da izreka kako žena na brodu donosi nesreću ne drži more.
Milenijske Strikomanove fotografije Tijata
– O klasičnim brodovima razglabali smo još od 2008. godine, a na forumu Brodovi i pomorstvo sam krila da sam žena. Dolaskom Facebooka, karte su bile otkrivene, upoznala sam uživo Sašu Jurata i Roberta Udiljaka. Tako smo od onoga “bilo bi lijepo” da se sačuva, 2014. godine došli do “hajdemo pokušati”. Broj članova grupe Tijat u srcu je rastao, kao i broj fotografija broda kojima su se evocirale tolike uspomene. S njim smo putovali kao izviđači na Zlarin, moja baka je porijeklom iz Prvića. Obožavam onaj đir od Šibenika do Vodica, moja teta ima vikendicu u Žirju, a Tijat je plovio i za Drvenik, priča nam Ivana Beban o samim početcima.
Kada je brod 2015. napunio 60 godina, sinula joj je ideja proslave rođendana. Nakon besane noći punog Mjeseca palo je Ivani na pamet kontaktirati Šimu Strikomana koji je u sekundi pristao snimiti milenijsku fotografiju Tijata. Bio je to, kako kaže, veličanstven događaj. Uslijedile su i nove milenijske fotografije; Koraljna ogrlica na Zlarinu, đir oko Prvića za Oluju…
Ukrcali se kao školarci, ispratili ga kao umirovljenici
– Drugi mega događaj zbio se 2018. godine kad smo brod ” skrenuli” u Skradin kao uspomenu na 50 godina od dana kad je posljednji put plovio na liniji Šibenik- Zaton- Raslina- Skradin. Sjećam se skepse gradonačelnika koji nas je pitao zar zaista mislimo da će netko doći. Na kraju se ispostavilo da su dva broda bila malo. Hrabrost i zrno ludosti nitko nam ne može osporiti. Bio je to motiv za dalje. Lani smo opet skrenuli brod do Kukljice pri povratku iz Lošinja u organizaciji Miroslava Milića. Opet 50 godina, opet razdragani mještani, neki su kao djeca išli u školu Tijatom, a tog dana su se ukrcali kao umirovljenici, priča nam ova strastvena zaljubljenica u Tijat.
Uz sve te vesele događaje, iz dana u dan bili su sve svjesniji da se bliži kraj Tijatove plovidbe. Trebalo je nešto poduzeti pa su još godinama prije počeli slati mailove raznim ministarstvima u nadi da će se naći način povlačenja sredstava iz EU fondova kako bi se brod obnovio i sačuvao. Na razgovor ih je tada primio Tonino Picula, no priča o zaštiti broda kao kulturnog dobra je zapela, iako je Tijat bio predložen za upis u Registar kulturnih dobara. Loptica se prebacivala na relaciji Šibenik-Zagreb, a za to je vrijeme brod strpljivo i vrijedno plovio. Dozvolu su mu produljivali iz godine u godinu, ali to nije bilo rješenje.
Svi pokušaji se isplatili, Tijat je postao zvijezda
– U jednom trenu sve su lađe potonule, ali nisam se dala. Nazvala sam prijateljicu i pitala da li da još jednom pišem Županiji i Gradu. I odgovor iz Županije je stigao! U to vrijeme aktivno je pristupio član Ivan Kralj koji je bio onaj dodatni vjetar u leđa nama koji smo polako ostali bez goriva. On je svojom upornošću otvorio brojna vrata, doslovno je presreo gradonačelnika Burića, između ostalog. Tijat, Tijat, Tijat… u novinama, na portalima, televiziji, radiju. Pokrenuta je i peticija, a interesantno je da i dan danas potpisuju, evo ovih dana potpisi su došli iz Slovenije, priča nam neumorna Ivana Beban.
Za nju rezalište nije samo doslovno rezanje broda, nego i njegovo unakaženje, pretvaranje u nekakav nepokretni muzej, jer brodovi su stvoreni za plovidbu kao i ptice za let. O potapanju da se ni ne govori.
‘Nadamo se da će ga brzo staviti u pogon’
– Vjerovala sam u Tijat, nisam bila na vrlo emotivnom oproštaju ljetos, jer sam znala da to nije kraj. Ne pitajte me kako, jednostavno sam znala. Motiv je bio velika ljubav prema brodu, život s brodom, njegova pouzdanost, popularnost, ljudi ga vole i cijene. Nadamo se da će u rukama Šibensko-kninske županije biti brzo stavljen u pogon, ali najprije ga treba urediti. Na raspolaganju smo Županiji, a svi koji mogu pozvani su da pomognu, kaže nam Ivana Beban.
Na pitanje zašto se Hrvatska odriče perjanica vlastite brodogradnje, Ivana potvrđuje da su upravo klasični brodovi ono što našim otocima i njihovom pretežno starijem stanovništvu treba.
– Htjeli bismo da se naprave modernije verzije ovih brodova. Klasični brodovi su čudo, spomenik našim pomorcima, brodograditeljima, otočanima. Premuda i Postira, Tijatove sestre, služe i dalje svojoj prvobitnoj namjeni. Neka sad Tijat, kao u mirovini, radi honorarno ili na četiri sata, bez stresa. Bitno je da plovi svojim originalnim motorom Sulzer, čiji će čarobni zvuk i dalje odzvanjati šibenskim kanalom, zaključuje srčana borkinja za brodove, Ivana Beban.
