Umirovljeni profesor danas se okrenuo prirodi: “Uzgajam lješnjake, pecam i lovim”
Željko Jeger, zvani Đeger, bio je nastavnik praktične nastave u Srednjoj školi Valpovo i najviše je volio „mangupe“ jer su oni cijenili ono što im on prenese. Sada, u mirovini, bavi se lovom, peca i uzgaja lješnjake.
Đeger (64) kod Konzuma u Valpovu
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)
Željko Jeger (64), srednjoškolski nastavnik poznat po nadimku Đeger, smatra kako bi se mladi trebali okrenuti radu u Hrvatskoj i prirodi. Trebali bi, kaže, ostati raditi ovdje, jer također mogu dobro zaraditi ako žele.
„Puno njih ide van, iako se i u Hrvatskoj može zaraditi“
„Radio sam u Srednjoj školi Valpovo kao nastavnik praktične nastave. Najviše sam volio mangupe, nisam volio baš štrebere. Baš one prave mangupe jer taj je znao cijeniti ono što sam mu prenosio. Učenici su me voljeli. Mladi se trebaju okrenuti tako nekom voću i povrću, bilo to lješnjaci, jabuke… Neka što manje troše alkohol i drogu i neka se prihvate posla. Puno njih ide van, iako se i u Hrvatskoj može zaraditi. Oni vani rade po 16 sati nekad. Da ovdje rade toliko koliko tamo, isto bi zaradili“ – rekao je umirovljenik Željko.
„Održavamo prirodnu ravnotežu i ravnoteže lovišta“
Danas uzgaja lješnjake, bavi se pecanjem i lovom. Bit je, ističe, u održavanju ravnoteže te u brizi o divljači. Ravnotežu može narušiti višak štetočina, kako ih sam zove, ili višak same divljači.
„Otišao sam u mirovinu 2019. Sada kod kuće imam lješnjaka i sin mi pomaže. Bavim se pecanjem i lovom. To što sada radim, sve je hobi. Za mene više ne postoji potreba. Lov volim zato što volim prirodu i to je sve. Nije lov samo lov nego je to i baš ljubav prema prirodi. Tu je naravno i uzgoj divljači i bitno je o njoj voditi računa. Održavamo prirodnu ravnotežu i ravnoteže lovišta, to nas je učio pokojni Đurdić, predsjednik Lovnog saveza Hrvatske. Štetočine treba, ne uvijek, odstrijeliti. Ako se pojavi višak, bilo divljači, bilo štetočina kao što su čagljevi, onda to nije više u ravnoteži“ – zaključio je gospodin Đeger.
