Umirovljene krojačice o radu do 67: “Žene ne mogu za mašinom toliko izdržati”
Umirovljenice Rabija i Dina bivše su radnice Siscije. Cijeli radni vijek provele su u smjenama, na normu, u uzavrelom pogonu za šivaćim mašinama. Dok je Radija nekako izdržala do 55. godine, Dina je otišla u invalidsku mirovinu zbog problema s kralješnicom kao posljedicom ovoga posla. Bi li one izdržale do 67?
Foto: Mirovina.hr
O životu u mirovini, a napose aktualnostima vezanima uz sindikalnu referendumsku inicijativu “67 je previše” razgovarali smo s dvije krojačice. Rabija Kurtović za mašinom je provela 35 godina. Radila je u tri smjene, a noćne su bile više pravilo, nego izuzetak.
“U Sisciji sam provela sedam godina, a u tvornici čarapa Bosna 28 godina, tu sam bila zadovoljna. Mirovina je mala, 2.176 kuna. Razvuče se to nekako kroz mjesec pa čak nešto i ostane da drugome daš. Ne pomaže mi nitko, niti ja hoću da mi pomažu, neka mladi prožive i imaju da malo izađu i zabave se. Raditi se ne može do 67 godina. Može možda onaj tko radi u kancelariji s papirima, a onaj tko je radio u smjenama i na normu, taj sigurno ne može. Otišla sam sa 55 kada se moralo, nije se tada ni moglo duže, a i to mi je bilo već previše. Žena, majka, domaćica ne može raditi toliko dugo” – govori 80-godišnja umirovljenica Rabija.
Umirovljena krojačica Rabija Kurtović radila je za mašinom 35 godina Foto: Mirovina.hr
Situacija s mirovinama je, dodaje, takva da si ne možete priuštiti voće i povrće, jer je skupo.
“I onda gledaš, važeš, umjesto kile kupiš pola kile pa imaš koliko imaš. Mirovine se usklađuju, ali one nikako ne prate porast cijena hrane. A i kvaliteta je upitna. Ne možeš kupiti jeftinije banane ako su već crne, sram te to ikomu i ponuditi, a nisu dobre ni za kolač. Radije neću pojesti, nego da pojedem svašta” – priča nam.
Dodaje i da ju je od svega najviše pogodio Domovinski rat. Zbog njega, zapjevala nije već tri desetljeća.
“Kada si u duši zadovoljan, onda ti je sve ravno do mora. Kada imaš pritisak, onda ne možeš. Rat nas je uništio. Osmijeha nema, zapjevala nisam 30 godina, a bila sam kao kavanska pjevačica. Nemam snage, duša me boli, izgubila sam tolike ljude u ratu. Na rukama su mi umirali. A mogli smo uživati da toga rata nije bilo. To su prave boli. Ovo drugo, sve nekako. Nema osmijeha” – zaključuje.
Dina Zulić sa svog je posla nažalost morala u invalidsku mirovinu.
Bivša radnica Siscije, Dina Zulić nije više mogla izdržati pa je otišla u invalidsku Foto: Mirovina.hr
“Penzija je mala, otprilike isto takva nekako kao Rabijina. Radila sam dugo u Sisciji, ali otišla sam ranije u invalidsku, inače ne bi izdržala. Sve me već bolilo za mašinom, najviše kičma. Trnu vam već ruke i noge, sve živo. Već sam dugo u mirovini. Loše je to što rade s produljenjem dobi za mirovinu, pogotovo za žene. Najbolje je bilo kada je bilo do 60. Donekle si mogao tako, ali sada i za invalidsku mirovinu gledaju kako će srezati da ljude odvrate i od toga” – zaključuje 62-godišnja Dina Zulić.
