Umirovio se ranije od ostalih vršnjaka zbog bolesti pokojne supruge, a ne može samo ležati, pa radi med
Marko je u godinu dana ostao bez cijele uže obitelji. Ranije se umirovio kako bi mogao biti uz bolesnu suprugu. Kada je ona preminula, u njegovom životu pojavila se velika praznina. Nju nastoji popuniti raznim aktivnostima, a jedna od njih je pčelarstvo, hobi od kojega se ne odvaja.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/441069719645219/?type=3&theater
Marka smo sreli u njegovoj garaži na Borongaju, gdje redovno marljivo vrca med i proizvodi ukusni domaću medovaču. Dok njegovi prijatelji rade, on u prijepodnevnim satima izdvaja slobodne sate za bavljenje omiljenim hobijem – pčelarstvom. Umirovio se ranije od ostalih vršnjaka, što zimi rezultira manjkom aktivnosti kojima bi mogao popuniti slobodno vrijeme, međutim, čim dođu topliji dani, Marko uspijeva imati popunjen umirovljenički život.
Otišao je u obiteljsku mirovinu ranije, jer mu je pokojna supruga bila bolesna, pa je htio s njom provesti što je više moguće vremena. Oduvijek se bavio poljoprivredom, no potpuno joj se posvetio u posljednjih nekoliko godina, otkad je sam i nema obavezu odlaska na posao svakoga jutra.
“Imam nešto malo vrta, vikendicu, voćke, a najviše pčela. Bavim se time 20 godina. Volim životinje. Imao sam psa prije, ali kako je žena oboljela, onda ga je bilo nezgodno imati. On je uginuo, pa sam razmišljao koju životinju uzeti, da ju ne treba svaki dan hraniti. Onda mi je kolega predložio pčele, i tak’ sam krenuo”, priča Marko.
Marku je, u godinu dana, umrla cijela obitelj. Žena, roditelji, dvije sestrične i par članova uže obitelji. “A šta da radim. Znate što možete raditi u mirovini, pogotovo kad ste sami. Možete sjediti kući, gledati nešto na internetu ili televiziji, ili možete u gostionu. I šta imate treće?!”, rekao je Marko dok je čistio staro saće, kako bi pripremio košnice za proljeće.
Njegova generacija još uvijek radi. S njima se druži popodne i navečer. A ujutro, popunjava vrijeme kako može i zna.
“A ujutro, nemate vi šta. Ima ljudi koji mogu ležati, ja ne mogu. Dosadno mi je ovako, najviše zimi, jer nema puno posla oko pčela. Pošto sam Dalmatinac, onda često u zimskom periodu odem dolje, pa se vratim, odem dolje, pa se vratim…”, prepričava usamljeni pčelar velikoga srca.
Marko ima ekološki čist med i svake godine skoro sve proda do Nove godine. Od zarade od svojih 50-ak košnica ne može živjeti, no dobro dođe za razbiti dosadu. Bio mu je to hobi i prije mirovine. Imao je vikendicu na Okiću, u parku prirode. “Tamo sam držao pčele, a kad je žena umrla, tu vikendicu sam prodao, a pčele premjestio u drugu, u Dugo Selo. Sada imam neki plastenik, vrt, voćke, a kupio sam i nešto bagremove šume kako bih imao bolju pašu”, kaže udovac, koji svakoga tko posjeti njegovu malu radionu u garaži, obavezno ponudi čašicu slatke domaće medovače.
