Udovica Jadranka: ‘Dok sam čekala mirovinu čak deset mjeseci, njegovala sam starce i plaćala dopunsko’
Rješenje o starosnoj mirovini 65-godišnja Jadranka iz Zagreba dobila je krajem rujna, a umirovljenički status priznat joj je od prosinca prošle godine. Ne samo da je čekala gotovo deset mjeseci, nego je zahtjev predala još lani u ožujku. Nitko joj nije znao objasniti gdje je zapelo. Kako je bila nezaposlena, morala je njegovati starce u Engleskoj, a sve to vrijeme plaćala je i dopunsko zdravstveno osiguranje. Mirovina joj iznosi oko 200 eura pa sada kao udovica nema taj izdatak, a ne bi ga imala ni ranije da je na vrijeme dobila prvu mirovinu.
Ilustracija: pexels
Status umirovljenice 65-godišnja Jadranka iz Zagreba dobila je krajem rujna ove godine. Ne bi to bilo ništa čudno da joj rješenje o mirovini nije stiglo gotovo deset mjeseci nakon što joj je pravo na starosnu mirovinu i priznato od 6. prosinca 2023. godine. Zahtjev je predala još lani u ožujku. Zašto joj mirovina nije priznata od tada, nego tek od prosinca, nikad nije dobila odgovor. Zavod za mirovinsko osiguranje zvala je mjesecima, ali nikakva objašnjenja nije dobivala, već su je samo slali od jednog do drugog referenta. Prije malo više od mjesec dana HZMO-u je poslala mail, da bi joj istoga dana riješili njezin zahtjev za mirovinu. Da čak 50 posto građana čeka rješenje o mirovini, među kojima mnogi dulje od zakonskog roka od dva mjeseca, pisali smo ovdje.
‘Sve to vrijeme plaćala sam dopunsko zdravstveno’
– To vam je najniža mirovina koja po rješenju iznosi 194 eura za 17 godina radnog staža, a sada je to 214 eura nakon usklađivanja. Mjesecima sam pokušavala doznati što se događa s mojim zahtjevom, ali bezuspješno. Onda sam sve pustila da bi u rujnu saznala da mi pravo na starosnu mirovinu pripada od prosinca prošle godine. Kako nisam imala prihode, bila sam prisiljena raditi, ali i plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje kojega sam oslobođena kao udovica s malim prihodima. Da sam rješenje o mirovini dobila odmah, ne bih deset mjeseci morala plaćati tih oko devet eura mjesečno. Tražila sam Zavod za zdravstveno osiguranje da mi refundiraju taj trošak, ali rekli su da nema retroaktivne primjene i povrata, ispričala nam je Jadranka.
Njezini problemi počeli su još lani, kada je tijekom ljeta otišla k kćeri u Ameriku. Za to vrijeme propustila se kao nezaposlena osoba javiti jednom u tri mjeseca u Zavod za zdravstveno osiguranje. Takva sudbina zbog novih pravila nije zatekla samo nju, nego i brojne druge nezaposlene građane, o čemu smo pisali ovdje. Premda je uredno plaćala dopunsko, odjavili su je, a to je doznala tek kada je završila kod liječnika. Policu dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret državnog proračuna ne plaća oko 200.000 umirovljenika, o čemu više možete pročitati ovdje. Svi ostali moraju platiti, ako im primanja prelaze cenzus od 379,49 eura mjesečno po članu obitelji, odnosno 475,12 eura za samca.
Čekala mirovinu i njegovala starce u Engleskoj
– Došla sam s bronhitisom svojoj liječnici koja mi je onda rekla da nisam prijavljena na zdravstveno i da sama moram platiti antibiotik. Ostala sam u šoku, tim više jer sam se sve vrijeme uredno javljala kao nezaposlena osoba. Radila sam godinama kao turistički vodič, no to je stalo 2022. godine zbog pandemije. Kada sam uvidjela da sam ostala bez zdravstvenog, pokušavala sam iznova pronaći posao, ali bezuspješno. Zaposlila sam se na čuvanju jedne mlade oboljele žene, ali nismo bile dobra kombinacija. Onda sam pokrenula tu mirovinu, jer sam još lani ispunjavala uvjet dobi za starosnu mirovinu žena. Sve bi to bilo idealno da sam u tu mirovinu ubrzo i otišla. Kako rješenje nije stizalo, radila sam i u Engleskoj, gdje sam preko agencije njegovala starce, jer sam morala od nečega živjeti, priča nam svoju potresnu priču Jadranka.
S 200 eura mirovine, priča nam, sama ne može živjeti, jer samo toliko joj iznose režije za struju, plin i ostalo. Kod kupovine hrane gleda na svaki cent, a bez pomoći kćeri ne bi mogla preživjeti. Svjesna je, kaže i sama, da bi trebala naći neki dodatni posao pa razmišlja da nastavi njegovati starce u Engleskoj.
Rješenje napisali istoga dana kad im je poslala upit
– Došao je rujan, išla sam platiti to dopunsko zdravstveno osiguranje i onda sam sjela za kompjuter i složila taj mail za Mirovinsko. Možete misliti koliko sam se iznenadila što su mi istoga dana izdali rješenje i obavijestili me da sam u mirovini od prosinca prošle godine. Tko zna koliko bi i zašto još čekala da taj mail nisam poslala. Isplatili su mi zaostatke, ali do danas mi nije jasno zašto je zapelo i zašto moj status nije reguliran ranije, jer barem ne bih imala taj trošak dopunskog zdravstvenog osiguranja, niti bih bila prisiljena biti nezaposlena i snalaziti se sa svim tim poslovima. Međutim, mirovina je mala pa ću svejedno morati. Nije isto ipak kada imate neki status i kada nemate nikakav, a tu su još i ostala prava koja kao umirovljenik možete ostvariti. Za te mjesece čekanja nitko ti ništa ne refundira, priča Jadranka.
Samo 17 godina staža, premda je cijeli život radila, Jadranka je dobila zbog spleta nesretnih okolnosti. Nakon smrti majke, preuzela je njezin salon za frizure i pedikure. Salon je dala u najam, da bi otišla raditi u Prag gdje je vodila nekoliko butika. Potom je s pokojnim suprugom otišla živjeti i raditi u Južnu Afriku, gdje su proveli 20 godina.
Životno osiguranje potrošila na morfij za supruga
– Radili smo i živjeli u Johannesburgu, bavila sam se nekretninskim poslovima. Bila sam uredno prijavljena, ali kod njih to funkcionira po principu životnog osiguranja. Novac dobiješ u starosti ili po potrebi ranije. Muž mi je naglo obolio i šest mjeseci kasnije umro od karcinoma. Kako u Južnoj Africi nije imao zdravstveno osiguranje, morala sam povući tu svoju životnu ušteđevinu da bi njemu kupila morfij. Njegovala sam ga sama i nakon toga sam se vratila u Hrvatsku. Kćer me upisala na Vern gdje sam u svojim 50-im godinama života u dvije godine studija završila za turističkog vodiča, jer nisam tip koji sjedi doma i štrika.
Trebalo joj je neko vrijeme da nađe posao, jer je zbog godina nitko nije želio zaposliti. Ipak, kad je krenulo, radila je uspješno sve do prije par godina. Vitalna je, zdrava i osjeća da može i dalje raditi, tim više jer s 200 eura ne može preživjeti bez kćeri iz Amerike. Ipak, bila bi puno sretnija, zaključuje, da je umirovljenički status uspjela riješiti u kraćem roku.
