Trešnjevačke kreativke u mirovini svaki dan sa zadovoljstvom rade po nekoliko sati
U Domu za starije osobe Trešnjevka kreativni rad svakodnevica je nekolicine stanarki koje vrijeme ispunjavaju izrađujući razne ukrase, bojeći staklenke, šiljeći olovke i šivajući.
Razlika u broju žena i broju muškaraca koji žive u ovom domu značajna je – na samo oko dvadeset muškaraca, u Domu Trešnjevka živi tristotinjak žena. Svaka od njih ima svoje zanimacije i interese, no nekoliko se korisnica doma okuplja svakoga jutro u kreativnoj prostoriji smještenoj odmah do domske knjižnice.
Gorana Karabatić, socijalna radnica u ovom umirovljeničkom domu, ponosna je na stalne polaznice kreativne radionice koje ponekad “rade” i po šest sati dnevno.
Ukrasi koje izrađuju prigodno i ovisno o godišnjem dobu, izloženi su u prostoriji koja je već godinama mjesto okupljanja. Ovaj put stanarke su izrađivale cvijeće od platna. Podjela rada ključna je za efikasnost izvedbe – jedna šije materijal, prosljeđuje ga grupi okupljenoj oko stola. Svaka umirovljenica ima svoj zadatak i cilj. Nastaju prekrasni šareni tulipani od platna.
“Ovi koji su ovdje su starosjedioci, ali priključuju se novi članovi. Gospođa Ana je nova, ona se tek pridružila našim domskim kreativkama”, pojašnjava Karabatić.
Dodaje kako često izrađuju cvijeće. Idući tjedan planiraju promijeniti tehniku i isprobati krep papir za izradu ukrasa. Karabatić ističe kako su radile i ružice od raznih materijala. Za staklenke koje su obojale i ukrasile osvojile su nagradu povodom obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba na Zrinjevcu. Brojne dekoracije izrađene tijekom ovih druženja, izložene su po hodnicima doma.
Dom Trešnjevka jedan je od rijetkih u kojemu se kreativne radionice održavaju svaki dan po nekoliko sati. Socijalna radnica Karabatić kaže, a stanarke Doma Trešnjevka potvrđuju, da su do nedavno, radi izrade blagdanskih dekoracija, radile po šest sati dnevno svaki dan. Tako je uvijek u vrijeme Božića, Uskrsa, Valentinova i sličnih proslava za koje je potrebno osmisliti ukrase.
“Sada nije hića”, objašnjava Karabatić, pa umirovljenice dolaze u kreativnu prostoriju samo u jutarnjim satima.
“U drugim domovima trebate tjerati korisnike da dođu i da rade, a ovdje, preko ljeta one mene ispituju: što ćemo raditi, što da pripremamo, što ćemo raditi. Ja njih moram tjerati da prestanu više raditi, koliko to već dugo radite…”, kaže nam naša sugovornica.
Usred kreativnog procesa i usputnog čavrljanja među stanarkama, u prostoriju, na iznenađenje prisutnih, ulazi gospođa Zorka. “Ona se ne da, još malo pa će 100 godina”, kaže Karabatić.
Zorka je iz svoje sobe na četvrtome katu došla šivati. “Mi joj kažemo da ne dolazi jer je malo slabijeg zdravlja, ali uvijek joj, na kraju, netko da posla kada želi raditi”. Dosada im je najveći neprijatelj, slažu se sve okupljene umirovljenice.
“Još mi fali jedino subota i nedjelja, to mi je najgore. Vikendom niš’ ne radim, ljenčarim. Da bar nešto imam. Pomogne jako. Meni je ovo, ne znam šta. Nisam se nikada bavila ovakvim kreativnim radom”, govori Marija koja je po zanimanju inače trgovac. Zanimaciju ovih dana pronalazi u šiljenju olovki i bojica. “Sad imam puno posla, treba to sve zašiljiti”, zaključuje gledajući u veliku plastičnu kutiju bojica ispred sebe.
Marija u Domu za starije Trešnjevka živi nepune dvije godine.
“Mogu vam reć da mi je bolje u domu nego doma. Ne morate kuhat’, ne morate prati veš sami, ništa. Olakšanje. A i za poslijepodne imam posla”, zadovoljno objašnjava Marija i nastavlja biti posvećena svom ovotjednom zadatku.
