Tomislav (90) donedavno je obrađivao polje: “Da mogu, i danas bih orao”
Velik broj ljudi nakon 80-e godine ima problema s pokretljivošću, a neki i s brigom o sebi. Pričali smo s Tomislavom, devedesetogodišnjakom koji ne samo da nema problema s pokretljivošću, već je do prošle godine svaki dan obrađivao polje. Pitali smo ga koja je njegova tajna i održava li mozak u jednakoj formi kao i tijelo.
Umirovljenik Tomislav vitalan je u 90-oj godini života Foto: Osobna arhiva
“Od 12. godine svaki dan sam obrađivao vinograd s ocem, a kasnije sam kroz cijeli život zadržao taj način života. Imao sam svoj vrt i vinograd u kojima sam radio, a prodavao sam i na tržnici kad bi uroda bilo najviše. Od toga sam dosta dobro zarađivao. Do prije godinu dana svaki sam dan išao u polje. Prestao sam sa 88, 89 godina. Išao bih ja i sada, ali ne mogu više orat” – počinje nam svoju životnu priču umirovljenik Tomislav.
I visoko obrazovanje i kućanski poslovi
“Završio sam tri godine kemije i radio u Jugovinilu, najprije kao voditelj smjene, a potom kao kontrola postrojenja. Završio sam i viši stupanj kako bih mogao napredovati. Uvijek sam mogao birati smjene pa sam od kad sam se oženio uvijek radio popodne ili noć. Tako sam naučio i kuhati i presvlačiti djecu jer je pokojna supruga uvijek radila ujutro. Ona je bila matičarka” – dodaje ovaj 90-godišnjak.
S glazbom putovao po cijeloj Europi
Foto: Osobna arhiva
“Od kada sam mutirao pjevao sam u crkvenom zboru, a kada sam počeo raditi osnovali smo tvorničku klapu. Nekad bismo pjevali na rivi, a tako sam i upoznao svoju suprugu. Najprije je bila samo muška klapa, ali onda se dogodila neka svađica pa su nam pobjegli tenori. Od tada smo bili muško – ženska klapa, kasnije i vokalno-instrumentalna skupina jer nas je bilo previše za klapu. S njima sam prošao cijelu Hrvatsku i pola Europe. Pjevali smo svašta, od starogradskih pjesama, narodne muzike pa čak i klasiku. Zvali su nas svugdje, i u kafiće nekada” – nastavlja.
Foto: Osobna arhiva
Uz šetnje, bitna je i zdrava prehrana
“Iako sam prestao ići u polje, i dalje svaki dan šetam i sjednem na klupu s drugim penzionerima, ali samo kad je temperatura iznad 15 stupnjeva jer mi hladni zrak smeta za pluća. Osim toga, cijeli se život zdravo i hranim. Najvažniji obrok mi je juha. Kasnije može malo lešo mesa, ribe ili jaje, ali juha je najbitnija. Svaki dan si sam kuham” – otkriva Tomislav.
U zdravom tijelu zdrav duh
“Držim ja i mozak u formi, naravno. Do 9 riješim sve križaljke iz novina, a volim i čitati. Puno sam knjiga pročitao, najdraže su mi povijesne…
Najzanimljivija avantura mirovine? Pa, izdvojio bih svoj 6. dan mirovine, kada smo se pokojna supruga i ja popeli na Triglav.
Mislim da je veliku ulogu za moje zdravlje i pokretljivost čak i u ovim godinama igralo to što se nikada nisam opio. Uvijek sam bio u društvima gdje se pilo, ali ja bih uvijek bio umjeren.
Za kraj bih samo još dodao još jednu malu tajnu dugovječnosti. Za zdravlje je najvažnije smijati se, a ja sam uvijek bio u veselom društvu” – zaključuje 90-godišnji Tomislav.
