Svila, kist, boja, ruka, glava i talent – sve što je Bosiljki Odak potrebno za izradu odjevnih unikata
Dvadeset godina umjetničkog rada je iza nje, a u mirovini je tek pet godina. Bosiljka Odak je likovna umjetnica čija je karijera na vrhuncu – u pravo doba. Bez svakodnevnih obaveza koje je imala dok je radila, u mirovini se može potpuno posvetiti onome što najviše voli – slikanju na tkanini. Iza nje su već dvije izložbe.
Foto: Jelena Ratko, mirovina.hr
I ove godine, Sajam pravo doba predstavio je, između ostalog, neka od vrsnih umjetničkih postignuća hrvatskih autora zrelije dobi. Na jednom od šarenih štandova s kreativnim radovima koji svakome zapnu za oko, izlagala je i umjetnica Bosiljka Odak, koja je predstavila kolekciju unikatnih, ručno obojenih majica i svilenih marama.
Davno je shvatila što voli
U mirovini je tek pet godina, no njezin hobi traje puno dulje od toga. Dok je radila kao profesorica hrvatskog i ruskog jezika, uz svoj stalni posao bavila se i oslikavanjem svile.
„Kada me pitaju otkud to… Krenulo je još od osnovne škole, od likovnog, pa onda i likovne sekcije u srednjoj. Kasnije sam se samo sve više i više razvijala.”
U početku je radila samo na svili, a kada se stilski i tehnički još razvila, prešla je na oslikavanje svečane odjeće. Oslikavala je svečane komplete i haljine, koje su, kaže nosile mame koje su udavale svoje kćeri i ženile svoje sinove. Mnoge su nosile njezine oslikane svilene komplete.
Period profesionalnog bavljenja oslikavanjem odjevnih predmeta, navela je, pomogao joj je u dodatnom razvijanju umijeća slikanja na svili i drugim materijalima.
Završetkom studija na Filozofskom fakultetu, gdje je pohađala jugoslavenske jezike i književnost te ruski jezik, Bosiljka započinje stalno druženje s knjigom u Knjižnici Marina Držića. Danas, godinama nakon svog prvog ulaska u gradsku knjižnicu, iza sebe ima dvije izložbe u Knjižnici Savica.
Na drugoj, nedavno održanoj, izložbi Sve naše godine autorica je predstavila svoje radove na drugim materijalima, kao što su pamuk i lepršavi muslin.
Slikanje s ljubavlju
Na Sajmu, izložila je tridesetak majica i marama, većinom s cvjetnim uzorkom.
“Prepoznati ljepotu cvijeta u prirodi i nije posebno teško, no zadržati tu ljepotu u slici i dati joj osobnost viđenja traži jednu posebnu osjetljivost.” (iz kataloga izložbe Sve naše godine u Knjižnici Savica)
Na druge materijale, kao što je pamuk, priznaje, prešla je “iz ekonomskih trendova, odnosno ekonomske situacije”. Tvrdi i kako je malo tko voljan izdvojiti 350 kuna za svilenu maramu, no dodaje da je “takva ista marama nekad bila 1200 kuna – nekad, u neko drugo vrijeme”, kada se više cijenila kvaliteta materijala, a kupovna moć bila je veća.
Financije su i jedan od razloga iz kojih se posljednjih pet godina, otkako je umirovljena, kaže, manje bavi slikanjem nego prije.
“No, dobro, nema veze, već će netko doći i kupiti”, kaže Bosiljka kojoj, zapravo, novac ne predstavlja puno – prije svega, rad joj je veliko zadovoljstvo.
Ideje na svili
“Svila, boje za svilu, kist, ruka, glava, ideje, talent”, Bosiljka nabraja, kada smo je pitali što joj je potrebno za rad.
Sve ovisi o danu i inspiraciji, kao što to obično biva. Kada joj je inspiracija na vrhuncu, ova umjetnica dnevno oslika dvije ili tri majice, no onda, kaže, po mjesec dana uopće ne uzme kist u ruku, jer nije inspirirana za rad. Ipak, uvijek se na kraju vrati svojoj velikoj strasti.
“To negdje izvire iz mene, ja bih to radila, radila i radila…”, kaže Bosiljka, promatrajući svoje radove koji pršte od mladosti.
