Strastvena putnica danas i dalje putuje – ulicama Zagreba, svojim mislima i uspomenama
Vesna je umirovljenica rođena u Zagrebu. Samu sebe opisuje kao istraživačicu avanturističkog duha koja voli ljude, putovanja i nova saznanja. Znatiželja je ono što je u životu čini sretnom. Nakon rata, prestala je putovati, no uspomene je i dalje prate na svakom koraku. Danas putuje Zagrebom, još uvijek u potrazi za nečim što nikada prije nije doživjela.
Foto: mirovina.hr
“Mladi ljudi idu van zato što su mladi, znatiželjni i hrabri. Žele vidjeti kako se živi vani jer je ovdje dosadno. Na svakom kontinentu ljudi drugačije žive.”
Vesna je, prije umirovljenja, bila knjižničarka. Tijekom svojih boravaka u inozemstvu u 70-im i 80-im godinama prošloga stoljeća pisala je pisma obitelji, koja i danas ponekad čita, kako bi se prisjetila svega što je bila nekada. Za sebe kaže da je žena sa sto lica. Njezin suprug bio je znanstvenik, koji ju je često fotografirao na putovanjima. Kada biste gledali dijapozitive koje još uvijek čuva, kaže, ne biste je prepoznali na nekim slikama.
Svatko treba probati putovati, smatra Vesna, “jer je to dio mladosti koji moraju iskusiti, pogotovo ako imaju veliku želju i ako su hrabri”.
“Zbog putovanja, volim sve ljude svijeta. Jako sam tolerantna, nemam nikakve predrasude… Svako putovanje me oplemenilo jer sam nešto naučila – kako drugi ljudi žive i kakvi običaji postoje.”
U Zagrebu se rodila i živjela većinu svoga života, no puno se toga promijenilo u posljednjih nekoliko desetaka godina. Danas joj glavni grad nije toliko drag, osobito, tvrdi, radi mlađih ljudi koji su došli ovdje studirati, nemaju poštovanja prema starijima, prema gradu, te glasno pričaju u vozilima javnoga prijevoza.
“Ja obožavam nove krajeve i jako poštujem svaki kraj u kojem sam bila”, tvrdi Vesna, koja, čini se, priželjkuje da i drugi oko nje pokažu poštovanje prema zagrebačkim navikama, kulturi i ljudima.
“Nisam nikada bila ovisna o grupi i uvijek sam sa strancima razgovarala nasamo, i u tome sam uživala. Voljela sam istraživati. I dan danas to volim.”
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/473282883090569/?type=3&theater
U Londonu je, prisjeća se, prvoga puta vidjela punkere – “tu mladež s lancima, u centru Londona”, kako prepričava. Toga se tada uplašila, pa je pitala jednoga policajca “što je to, kako to da se oni nalaze u šoping ulici, da baš to nije lijepo za turiste”. On joj je rekao da ih izbjegava. Da, kada ih vidi, ode na drugu stranu ceste. I dan danas, kaže ova svjetska putnica, izbjegava situacije koje bi mogle biti konfliktne. Ipak, razvila je toleranciju prema ljudima i svijetu oko sebe.
“Cijelo vrijeme promatram ljude i gledam kako se ponašaju. Gledam, naprosto ih promatram.”
“Dogodi se da žene mojih godina jednostavno počnu pričati u tramvaju. Mislim da to dolazi s dobi. Tema je bezveze, netko nešto komentira, onda se vi nadovežete, malo komunicirate i onda se pozdravite kada netko izlazi. To je jako interesantno…”
Vesna je, dok je boravila u Engleskoj, prisjeća se, u British Councilu držala predavanja o svojoj zemlji, čitala svoj jezik, čak je i propjevala, ali vrlo kratko, kaže. “Nisam baš pjevačica, sjetila sam se neke međimurske pjesme jer mi je tata bio Međimurac, i oni su bili oduševljeni time”, prisjeća se putnica.
Bilo joj je, ističe, veoma interesantno kako su je tamo poštivali, čak i kao mlađu osobu – “bila sam svugdje dobrodošla, bili su jako pristojni i nisu nikada postavljali pitanja o mom privatnom životu – zašto sam došla u Englesku, što sam po zanimanju, tko su mi roditelji…”, govori. Prije 45 godina Engleska je bila naprednija po pitanju međusobnog poštovanja među ljudima nego što je Hrvatska danas, sudeći po Vesninim riječima. Prisjeća se kako su joj tamo mlađi muškarci, kada je bila mlada, pomagali s torbama na kolodvoru kada su joj ruke bile zauzete. I to nije bilo zbog njezine mladosti, uvjerena je – “to je bilo zbog respecta koji je postojao”, tvrdi i dodaje kako taj mladi čovjek nije ništa tražio, već joj je samo htio pomoći.
“Danas, ljudi su jako individualizirani, svi s mobitelima, žive u svojim svjetovima, i naravno – smatram da oni jednostavno ne mogu imati interesa za stare ljude. Sjede i ne vide da stari ljudi ulaze u tramvaj. Mislim da je tehnologija tu najviše pridonijela.”
Ljudi su danas otuđeni, smatra ova umirovljenica koja kaže da se u Zagrebu, ovih dana, osjeća grozno. “Ima jedna poslovica, kada dođete u Rim, morate se ponašati kao što se Rimljani ponašaju”, kaže govoreći o mladim ljudima iz manjih mjesta koji “uopće ne poštuju činjenicu da su u velikom gradu, da su ovdje drugačiji ljudi i drugačiji mentalitet”.
Vesna je, otkako je udovica, promijenila više od deset stanova u Zagrebu i okolici. Budući da je, nakon muževe smrti, odlučila ostati kod kuće i brinuti o roditeljima, a kasnije o mačkama, više ne putuje. Ipak, pronašla je alternativu za svoju najveću strast – danas putuje Zagrebom, istražujući ljude i događaje. Njezina znatiželja čini je hrabrom, a altruizam i želja za istraživanjem – još uvijek mladom.
