Što čitaju naši stari: Matanović, Tribuson i Gavran na vrhu domaće liste

Biraju lakša štiva, ljubiće, putopise, psihološku i vjersku literaturu, a dio njih uživa i u krimićima. Josip Koznjecov pročita mjesečno i po tri takva velika romana

Zdenka i Josip najviše vole krimiće

Julijana Matanović, Goran Tribuson i Miro Gavran najdraži su domaći autori među umirovljeničkom populacijom, od stranih to su John Grisham i Ken Follett, a osim naših romana te britanskih i američkih krimića, u njihovim se rukama nađe i psihologija Mirjane Krizmanić, Mani Gotovac te mnoštvo ljubavnih, putopisnih i vjerskih naslova.

Knjižnica dolazi k njima

“Volim krimiće, pročitam mjesečno i tri velika unatoč tome što mi vid baš i nije kao nekada” – kaže nam Josip Koznjecov, rekorder po broju „progutanih“ stranica u jedinstvenom književnom klubu sisačkog Doma u koji svakog mjeseca stiže gradska „mobilna knjižnica“. Kako do one prave ne može sam, ovakva usluga kao strastvenom knjigoljupcu puno mu znači, baš kao i njegovoj prijateljici po žanru, umirovljenici Zdenki Mesić.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Trileri su mi hobi, između dva susreta pročitam dva- tri romana. Donesu nam dosta veliki izbor i onda od toga po naslovu i sadržaju odredimo koju bismo najradije. Uglavnom odaberem dobro, ali i ono što mi se manje svidi uvijek pročitam do kraja. Trenutno čitam Beskućnika Josipa Šegote, ima previše našeg lošeg žargona pa sam malo razočarana, ali knjigu ne mogu pustiti i moram dovršiti. Više preferiram strane autore, jer su mi sadržajem nekako zanimljiviji” – otkriva nam gospođa Zdenka.

Za ovu besplatnu uslugu zaslužna je sisačka Narodna knjižnica i čitaonica, odnosno njezini djelatnici – Iva Pavušek Rakarić, Silvija Kušanić i Danko Tomanić koji najmanje jednom mjesečno organiziraju susret Kluba za ljubitelje dobre knjige i pjesme, sačinjen od razmjene i posuđivanja naslova, predstavljanja nove knjige i kako naziv već otkriva – pjesme. Nju na gitari izvodi slijepi djelatnik gradske knjižnice i predsjednik županijske Udruge slijepih Danko Tomanić, zadužen za starijim građanima dragocjenu zbirku zvučnih knjiga.

Čitaju slušanjem

“U domu je dosta osoba ovisno o zvučnim knjigama, primjerice oni u stacionaru ne mogu čitati pa slušaju, ima i nešto slijepih osoba, ali oduvijek je to kvalitetan nadomjestak za čitanje, pod navodnicima, prave knjige. Ona se sluša i izvrsna je za osobe koje imaju čitalačke navike ili ih tek sada stvaraju, jer na ovaj način ostaju u kontinuitetu. Također, popularne su i među osobama sa zdravim vidom, uzimaju ih i slušaju u autu, dok kuhaju ili rade nešto treće. Za sada imamo oko 200 naslova, a najveći je problem što su zvučne knjige skuplje od ovih uobičajenih pa tako jedna košta od 130 do 150 kuna. Napravili smo jedan kvalitetan pomak u prihvaćanju knjige među starijim osobama kroz ovaj Klub. Ovo je dobar način da ostanu u kondiciji čitanja” – kaže nam pomoćni knjižničar Danko Tomanić.

Knjige na razmjenu i predstavljanje u Dom za starije i nemoćne donose već godinu i pol knjižničarke Iva Pavušek Rakarić i Silvija Kušanić.

“Korisnicima koji nisu u mogućnosti posjetiti knjižnicu, a vole čitati, odlučili smo te usluge učiniti dostupnima tako što ih najmanje jednom mjesečno posjećujemo , donoseći im knjige po žanrovima i autorima koje preferiraju. Najviše vole lagana štiva, ljubiće, nešto za razbribrigu i opuštanje, a nekoliko ih voli krimiće. U prosjeku podignu po tri knjige, a rekorder je gospodin Koznjecov koji čita krimiće, naprosto guta te velike knjige od 500 stranica, a voli i one povijesne. Knjige su za njih besplatne, a dobili su i članske iskaznice. Također, vole da im predstavimo neku knjigu pa to činimo svaki put, a za kraj tu je pjesma. Nije to samo razmjena, nego baš pravi klub” – kažu Iva i Silvija.

Dom ima i vlastitu knjižnicu, no naslovi su uglavnom stari, a o njima brine i domska knjižničarka koja svoj umirovljenički posao izdavanja knjiga jednostavno obožava.

“Imamo oko 2.000 domaćih i stranih naslova, pretežno donacija, ali korisnici slabo dolaze jer neki ne vide sitna slova, a drugima su pak knjige preteške uopće za nositi, ali ima i stalnih čitaoca koji su tu stalno” –kaže nam 77-godišnja Ljubica Kovaček. A jedna od tih stalnih, ujedno i članica čitateljskog kluba je 73-godišnja Marija Banić koja svaki tjedan pročita po nekoliko knjiga. Sve naslove upisuje u malu crvenu bilježnicu čije je stranice od srpnja do studenoga ispunila sa već stotinu pročitanih.

– Dosta mi je teških romana, nedavno sam pročitala Katerinu, ljubavno-povijesni roman u pet svezaka pa sada biram lakše. Zapisujem u tekicu sve što sam pročitala, ali mi se svejedno dogodi da ponovim istu knjigu. Jednostavno više toliko toga ne mogu niti popamtiti – kaže Marija Banić dokazujući da za čitanje – nikad nije kasno.