Stariji iza žice: Ovako žive umirovljenici u karanteni jednog od najvećih domova
Gotovo pet mjeseci karantene stubokom je promijenilo živote na tisuće umirovljenika koji žive u hrvatskim domovima za starije i nemoćne osobe. Nije im bilo lako ni prije pandemije, ali ona je njihovu svakodnevnicu, opterećenu poznim godinama i ostalim boljkama, učinila još težom. Izolirani od društva, najmilijih, obitelji, fizički ograđeni metalnom žicom preko koje otvoreno govore kako se nose sa situacijom koja je upravo njih najviše pogodila…
Život u domovima za starije i nemoćne tisućama umirovljenika nije bio lagan ni prije epidemije i karantene u kojoj se, izolirani od društva i najmilijih, nalaze već gotovo pet mjeseci. Mnogi od njih od teško zarađenih mirovina nemaju dovoljno ni kako bi podmirili cijenu smještaja pa im u tomu pomažu djeca, rodbina ili u najgorim slučajevima sustav za socijalnu skrb. Ako nekomu koja kuna i ostane, nađe se tek za kavu, nešto voća…
Uz teret godina, bolesti i neimaštine, sada su i metalnom žicom odvojeni od ostatka svijeta.
Ponovna zabrana izlaska iz kruga Doma
“Ha, kako smo? To vam ovisi od dana do dana. Naravno, tu prvenstveno mislim na naše godine, starost i zamor materijala, a tek onda na koronu. Ali otkako se ona pojavila, stvari su daleko gore – govori za Bjelovar.live jedan od korisnika bjelovarskog Doma za starije osobe.
Preko žice s umirovljenicima u karanteni razgovarao je novinar Ivan Karačony.
“Sve je isto kao i do sada, no ponovno imamo zabranu odlaska izvan kruga doma, a nema ni posjeta. Mislim, nisam provjeravao jer meni nema tko dolaziti. No, vidim da neki pričaju s djecom i rodbinom ispred Doma. Ali i to rade preko zaštite. Valjda da se to onda smije” – nastavlja stariji gospodin iz Doma.
Van ne smiju, pojašnjava, ali dvaput tjedno dopušteno im je otići do obližnje trgovine. Kupovina se odvija pod pratnjom djelatnika, uz popis za trgovinu i masku.
“Imamo doručak, popije se kava kasnije, malo posjedimo u holu i družimo se… Ubrzo je ručak pa popodnevnim odmor. Netko drijemne, netko pije kavu, karta, rješava križaljku, brblja okolo ili po sobama… Svatko si valjda nešto nađe. Svi su još dobro. Mislim na psihu. Nitko još nije prolupao. Svi se nekako držimo” – nastavlja ovaj umirovljenik.
Većina ih je oprezna i čuva zdravlje
Šetnja oko doma im je dozvoljena, a stariji smiju i na obližnje boćalište izvan žice. U svakom slučaju, u prednosti su u odnosu na stanare privatnih domova za starije, koji često nemaju parkove u svom krugu.
Korone se ne boje, ali su na oprezu.
“Ako čovjek hoće biti zdrav, treba se čuvati. Da, na neke stvari ne može utjecati, ali ipak je dobro paziti na sebe. Ja nikada nisam zapalio cigaretu. Tu i tamo sam popio koju čašicu. Sad mi je žao što nisam više. Sad ne smijem zbog tlaka , šećera… Nakupilo se to… Korona? Mi smo tu zaštićeni jer nema posjeta. Gledamo televiziju i slušamo radio. Neki kažu da je to bez veze, da ne postoji, da se sve to izmišlja. Ja sam oprezan. I većina nas. Pa to pričaju stručnjaci, a mogu vidjeti kako izgleda kad izađemo u trgovinu. Svi su pod maskama i čuvaju zdravlje. Tako i mi iz Doma” – kazao je sugovornik iz bjelovarskog Doma.