Stanislav (88): ‘Žao mi je ostaviti svijet za sobom koji je, čini mi se, složeniji nego što sam ga zatekao’
Stanislav je bio kapetan ratne mornarice. Rođen je 1936. godine u Varaždinu iz kojeg se odselio nakon mature. Posljednjih sedam desetljeća živi u Splitu gdje je zasnovao obitelj pa je tako ponosni, ne samo djed, već i pradjed. Njegova životna filozofija mogla bi se opisati kao stoička. Prihvaća život i sve okolnosti, točno onakve kakve jesu. U svojih 88 godina dugom životu je proživio teške događaje koji ostavljaju traga, ali to ga ne sprječava da u svakom danu pronađe novu priliku i sreću.
Stanislav Škorjanec | Foto: mirovina.hr
Gospodin Stanislav Škorjanec je jedan od sveukupno 350 korisnika Doma za starije i nemoćne Split – Zenta. Nekadašnji pomorac i kapetan ratne mornarice je rođen 1936. godine u drevnom baroknom i glazbenom gradu Varaždinu.
U Varaždinu je gospodin Škorjanec proveo mladost, nažalost, dosta tužnu jer je ostao bez majke i brata još kao gimnazijalac. Izreka ‘Život ide naprijed’ je, prema njegovim riječima, obilježila njegov daljnji život.
Postao je Splićanin prije 70 godina
Nakon maturiranja u trećoj najstarijoj gimnaziji u Hrvatskoj, točnije prije 70 godina, napustio je rodni Varaždin i životni put ga je odveo u Split u kojem je zasnovao obitelj i ostao tamo živjeti. Kada je tek došao, Split je bio upola manji nego što je danas. Nakon više od sedam desetljeća provedenih u Splitu, nije zaboravio svoj Varaždin i tamošnje prijatelje koje zna još iz mladosti. Ima tu sreću i zadovoljstvo da je uspio sačuvati prijateljstva iz tih dana. Viđali su se svake godine, sve do 2019. i početka pandemije.
– Bila su to dosta bogata druženja uz pjesmu. Inače, inicijator sam tih okupljanja. Ako ih danas nazovem, sutra ih je najmanje troje, kaže ovaj gospodin.
Dodao je kako su ga u dom lijepo primili i kako je dobio više nego što je očekivao, a u dom je, kako kaže, došao živjeti, a ne umrijeti.
U domu je stvorio svoj dom
Za dom u Splitu u kojem živi ima samo riječi hvale. Naglasio je kako je nakon obilazaka raznih domova ovaj dom, po njegovoj ocjeni, najbolji u Hrvatskoj. U nastavku je pojasnio da, ako taj dom nije najbolji u Hrvatskoj, onda je definitivno među boljima po kvaliteti soba i dobrog osoblja. Razlog se, između ostalog, krije i u tome jer je, kako kaže, u domu stvorio svoj dom. Osim doma, osvojio ga je i grad Split koji je za njega raj na zemlji. Pritom je naglasio kako ne smatra Zadar ili Rijeku manje lijepima, već se dobro uklopio u Split.
Ovaj je umirovljenik bio u ratnoj mornarici i zahvaljujući tom poslu, obišao je cijelu obalu. Sa samo 23 godine postao je kapetan broda od 50 tona. Kada bi mogao birati, tvrdi da bi sve ponovio, ponajprije zbog prirodne ljepote naše obale i mora.
– To je nešto što mi je pružila upravo ta služba. Zato su mi oba sina također vezani uz more. Volim plivanje i jedva čeka kada temperatura mora bude 22 Celzijeva stupnja pa da mogu otići na plažu, rekao je.
Unuci i praunuci su bogatstvo
Inače, ponosni je otac dva sina. Oni su krenuli očevima pa je jedan od njih pomorac, a drugi se bavi ribarstvom. Upravo su ga sinovi učinili sretnim jer zahvaljujući njima, Stanislav je postao djed.
– Imam dvije unuke koje su rođene na isti dan, 26. travnja, samo su 12 godina razlike. Jedna je nedavno proslavila 32 godine, a druga 20. Imam unuka Luku i praunuka od šest godina i praunuku od tri godine. S njima se družim tako da poseban hobi ne moram imati. Dok pokrijem druženje s unucima i ostale društvene potrebe, nemam vremena za drugo, kaže umirovljenik koji je dodao kako je imati unuke pravo bogatstvo.
Nekada je i planinario, ali danas više to ne može
Ipak ono malo slobodnog vremena koje ima provede koristeći laptop, a u tome mu je uvelike pomogao tečaj informatike koji mu je omogućila Udruga umirovljenika.
– Mnogi su mi rekli da sam star i pitali su me što će mi to. Na to bih rekao da star jesam, ali to ne znači da moram biti nepismen. Ne bih želio previše znati o tome jer obilje informacija zbunjuje. U tom području čovjek treba biti veliki selektor, kako bi razlučio koje su korisne informacije, a koje su beskorisne, pojasnio je 88-godišnji gospodin.
Istaknuo je kako je i član Udruge pomorskih kapetana Split, Slovenskog Kulturnog Društva Triglav i Hrvatskog planinarskog društva Mosor. Hobi mu je bilo planinarenje kojim se više ne bavi u takvom obliku jer, kako kaže, nije mu želja da zbog njega dižu helikopter.
– Odvezem se automobilom do Gornjeg Sitnog na padinama Mosora i šetam. Popeo sam se na 400 metara nadmorske visine. S te visine vidio sam Split i pola Dalmacije na dlanu. Primijetio sam kako je u posljednje vrijeme pokret planinarenja sve veći, što se može shvatiti kada dođete na parkiralište. Ja sam 10. travnja 2010. godine zaključio svoju planinarsku karijeru, dodao je.
‘Čovjek može biti star i s 12 godina’
Starost je u glavi, baš kao i sve ostalo, smatra naš sugovornik koji je rekao kako čovjek može biti star i s 12 godina. U nastavku je izjavio kako nečiji život ovisi o tome kako si ga svatko posloži. Upravo je zbog toga mnogim pripadnicima svoje generacije preporučio knjigu ‘Pohvala starosti’ Pavla Pavletića.
– Ta knjiga mi je dala jednu edukaciju da mi pokaže put, da vidim gdje sam i da ne bih pogriješio. Čim netko počne pričati kako je nekad bilo, to mladi mogu slušati minutu ili dvije, dalje ne. Ni ja ne bih slušao na njihovom mjestu. Bile su to sasvim druge okolnosti, drugi uvjeti, druge povijesne okolnosti, drugi glumci, drugi ljudi. Zašto bi se to prenosilo nekome koga to ne zanima? Treba reći koliko je dovoljno za ekipu, objasnio je.
Poruka za mlade
Puno zavisi od čovjeka kako mu je u ovom gradu, rekao je ovaj umirovljenik koji je rekao da osobe koje se vode samo kritikama, a ništa ne daju, neće im biti dobro u životu. Pored svega, dao je savjet i mladima.
– Što se tiče mladih, poručujem da se čuvaju, posebno zloupotrebe medija. Neka mladi pronađu više vremena za razgovor uživo jer to mnogima nedostaje. Ne znam kako se to može popraviti. Možda je do toga došlo zbog prenaglog razvoja tehnologije. U posljednjih pet godina više je napredovala nego u posljednjih 70. To je dobra stvar, ali s time dolaze i neke opasnosti. Inače, žao mi je ostaviti neki svijet za sobom koji je, čini mi se lošiji i složeniji nego što sam ga zatekao. Mogao bi biti bolji, a nije ništa bolji. To je moje mišljenje, iskren je bio 88-godišnjak.
