Splitski judo klub Pujanke: Nema mjesta bacanjima, ali ima fizičkim promjenama, druženju i dobroj atmosferi
Judo klub Pujanke u Splitu drugi je dom brojnih vrhunskih judašica i judaša, no i mjesto u kojem mogu trenirati osobe svih dobnih skupina. Posljednjih nekoliko mjeseci punom parom tamo djeluje grupa za osobe treće životne dobi koje dane provode na nikad zdraviji način. Iako je riječ o judo klubu, umirovljenici ne vježbaju bacanja, već su im prilagođene vježbe s vlastitom tjelesnom masom, kao i vježbe mobilnosti. Polaznici su nam otkrili kako osjećaju pozitivne promjene u svakodnevnom životu zahvaljujući ovakvoj vrsti treninga. Iza cijele priče judo kluba Pujanke stoje tajnica kluba, Ivana Kovačević i trenerice Ana Kokeza i Višnja Rajčić koje su nam ispričale kako se starije osobe snalaze na treninzima.
Trening za umirovljenike u judo klubu Pujanke | Foto: mirovina.hr
Za one koji ne znaju, judo je japanska borilačka vještina koju je 1882. godine osmislio Jigoro Kano. Riječ je o olimpijskom sportu u kojem je cilj baciti protivnika na pod. Jedan od poznatijih judo klubova u Hrvatskoj je splitski klub Pujanke i upravo ondje su dvije trenerice s tajnicom kluba došle na ideju kako bi mogle približiti taj sport osobama treće životne dobi.
Iako isprva to može zvučati opasno, pogotovo kada je riječ o osoba koje su starije od 60 godina, zajedničkim snagama su trenerice Višnja i Ana, uz tajnicu kluba Ivanu Kovačević shvatile kako bi taj sport mogli prilagoditi starijim osobama. Nije riječ o tipičnom judaškom treningu, već o određenim vježbama s vlastitom tjelesnom masom, kao i vježbama mobilnosti.
Poseban trening bez judo padova
Trenerica i judašica Ana Kokeza otkrila nam je kako trenutno vode grupu koja broji između 15 i 20 članova starije životne dobi koji redovito dolaze na treninge. Prisjetila se samih početaka kada su bilježili manji odaziv, ali to ih nije obeshrabrilo u daljnjem radu.
– U početku je bio manji broj polaznika, ali malo po malo ljudi su se informirali i odlučili pristupiti ovoj vrsti treninga. Stopili su se u jednu lijepu grupu u kojoj se dobro zabavimo, treniramo, a ponekad i popijemo kavu nakon treninga, izjavila je trenerica Ana Kokeza.
Otkrila je kako je većini polaznika najdraži dio treninga sam kraj jer znaju da slijedi disanje i relaksacija. Bitno je istaknuti kako na tom treningu nema mjesta judaškim bacanjima, padovima i svim aktivnostima u kojima postoji mogućnost ozljede.
– Nema nikakvih padova jer radimo isključivo mobilnost, kretanje i vježbe s vlastitom tjelesnom masom. Svima preporučujem takav način treniranja, pogotovo ako su osobe u određenim godinama kada bi se trebali aktivirati i to ne samo iz zdravstvenih razloga, već da se mogu poigrati s unucima. Ova grupa im odgovara jer se i druže, a ne sjede samo u kući ili stanu. Isto tako, treba imati na umu da nije kraj života ako su mirovini, dodala je trenerica Ana.
‘Gomila pozitivne energije i dobrog raspoloženja’
Kako su točno došli na ovu kreativnu ideju, opisala je tajnica judo kluba Pujanke, Ivana Kovačević.
– Judo klub Pujanke je klub koji želi uključi sve generacije i na neki način približiti se maksimalno svim građanima. Razmišljali smo o osobama treće životne dobi i shvatili da su umirovljene osobe uglavnom u svojim kućama gdje se ne kreću koliko bi trebali. Trening je osmišljen kao jedna socijalna priča u kojoj će se družiti i ujedno raditi nešto korisno te kvalitetno za svoje zdravlje. Oni se ovdje razgibavaju i vježbaju. To je gomila pozitivne energije i dobrog raspoloženja. Riječ je o grupi koja se polako homogenizira. Sada su oni već i ekipa koja se druži, pije kave zajedno i slično. Mislim da smo ovime napravili jednu dobru stvar, tvrdi gospođa Kovačević.
Prosječna dob polaznika ove grupe u judo klubu Pujanke se kreće između 60 i 73 godine. U grupi su, prema riječima trenerice Ane, pojedine polaznice imale zdravstvenih poteškoća, no njima su se prilagodile određene vježbe koje ne mogu izvesti. Od opreme im ne treba ništa osim hlača, majice i tenisica. Dodala je kako su na samom dolasku na trening, uglavnom svi u čarapama li bosi jer tako rade i zglobovi nogu.
Bune se dok vježbaju, ali su zadovoljni
Tajnica kluba je otkrila kako su polaznici ovog grupnog treninga svi došli s velikom dozom pozitivne energije. Ne samo da je atmosfera odlična, već osobe treće životne dobi uživaju u ovakvoj vrsti treninga.
– To je od prvog dana bila jedna lijepa priča. Svi polaznici koji su došli su pristupili ovome otvoreno, bez skepse, jednostavno su to odlučili jer su bili oduševljeni idejom. Bilo je isto tako nekoliko polaznika koji zbog nekih svojih zdravstvenih razloga i životnih prilika nisu mogli ostati. Žao mi je, ali nadam se da će opet doći neki drugi jer stvarno grupa iz dana u dan raste. Umirovljenici se umore, bune se dok vježbaju i kao jako im je teško, međutim vidite zadovoljstvo u njima, pogotovo na kraju treninga, rekla je Ivana Kovačević.
Tajnicu i trenerice dodatno potaknu na daljnji rad izjave polaznika poput one: ‘Joj konačno, netko se sjetio nečeg takvog. Super’.
– Trudimo se da im bude zanimljivo i da ih stvarno prihvatimo te da uživamo s njima, dodala je tajnica Kovačević.
‘Doza socijalnog života na treningu’
Ovo iskustvo je komentirala i polaznica Milica Mihaljević. Ona je za trenerice i sam trening imala isključivo riječi hvale.
– Već pet mjeseci idem na ovaj trening. Super nam je jer nam je blizu kuća jer smo svi ovdje iz kvarta. Moramo misliti na zdravlje. Malo se bojimo starosti, malo bolesti, a Lovrinac je jako blizu, našalila se Milica Mihaljević.
Gospođa Mihaljević je u tih pet mjeseci, između ostalog, primijetila značajne promjene koje osjeti u svakodnevnom životu. Sve nam je detaljno opisala.
– Dobro je, puno bolje, počela sam trčati što nisam radila 20 godina. Super je stvarno, ekipa je odlična, malo se družimo što nam treba u ovim godinama. To je doza socijalnog života na treningu, poručila je i otkrila da treninzi nisu jednostavni, ali ustrajnost je uvelike unaprijedila njenu kvalitetu života.
Treninzi su, kako tvrdi, dosta teški, ali se našalila i rekla kako svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. Sve vršnjakinje i vršnjake željne ovakvog oblika fizičke aktivnosti i zabave pozvala je na priključivanje ovoj grupi entuzijasta.
– Poručila bih umirovljenicima da dođu ovdje i ne ljenčare po kaučima uz televiziju. Svatko za sebe može odvojiti sat vremena, naročito mi umirovljenici koji smo malo stariji pa su nam i unuci već otišli po institucijama. U mirovini imamo više vremena, objasnila je Milica.
‘Radim stvari za koje sam mislio da ih više nikad u životu neću napraviti’
Ako se još premišljate hoćete li se okušati u ovakvom načinu treniranja, tajnica kluba ima poruku za vas. Ne treba ih biti strah doći na prvi trening.
– Ne moraju se bojati jer su naše cure educirane i jako dobro znaju kako pripremiti taj trening. Početnice i početnici ne smiju misliti kako su se naknadno upisali pa da su na nekom stupnju na kojem nisu oni koji redovno treniraju. To nije točno jer se prati svaka vježba koju rade i u grupi postoje osobe koje određenu vježbu mogu izvesti bolje ili lošije, ali stvar je samo u kontinuitetu, poručila je Kovačević.
Baš kao i u svemu, u treninzima je bitna upornost. U tim pokušajima možda neće uspjeti izvesti vježbu iz prvog pokušaja. Iz drugog će to već biti malo bolje, treći put još malo bolje, a već četvrti put radit će to bez problema. To su nekakve njihove povratne informacije trenericama, a jedna od najvećih nagrada su im riječi poput: ‘Joj, radim stvari za koje sam mislio da ih više nikad u životu neću napraviti’.
– Kada to čujem, znam da smo napravili dobru priču. Polaznici su izrazito vitalni. Kada razgovarate sa svakim od njih pojedinačno, svaki će vam reći da primijeti ogroman napredak, a otkad su krenuli pa na dalje zaključila je tajnica judo kluba Pujanke, Ivana Kovačević.
