Slasni likeri Zlarinke Ljubice: ‘Mirovina je bila okidač za sve što radim’

Jasmina Grgurić Zanze
13. travnja 2025.
Priče
A- A+

Otkaz u šibenskom TLM-u danas 68-godišnja umirovljenica Ljubica Adum iskoristila je na najbolji način. Kako je ostala bez primanja, na svom Zlarinu počela je proizvoditi domaće likere od otočkog voća i ljekovitog bilja. Pravi i macerate u svom maslinovom ulju, a priprema i neke inovacije. Njezini su likeri ‘hrvatski otočni proizvod’, a prodaja se uglavnom svodi na turističku sezonu pa neke velike računice, osim ljubavi, zasad nema.

Ljubica Adum sa Zlarina pravi domaće likere | Mirovina.hr

Ljubica Adum sa Zlarina pravi domaće likere | Mirovina.hr

Likeri od maginje, mirte, šipka i svog ljekovitog bilja i voća koje raste na otoku Zlarinu nastaju na obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu umirovljenice Ljubice Adum. Pravi i domaći prošek, rakiju i vino te macerate od smilja, gospine trave, jasmina te ostalog bilja u maslinovu ulju, uz primarnu brigu o maslinama.

Odnedavna je ova Zlarinka likere počela pakirati u ‘epruvete’, a priprema i novi proizvod, maslinovo ulje s češnjakom i peršinom za roštilj za premazivanje mesa i ribe. Od ovoga se posla, kaže, živjeti ne može. Prodaja se bazira na otočni štand u vrijeme turističke sezone. Tada se turisti slade i njezinim domaćim fritulama. Na ‘biznis’ se danas 68-godišnja Ljubica odlučila nakon što je postala tehnološki višak u šibenskom TLM-u. Sada tako krpa skromnu mirovinu. S Ljubicom smo imali prilike razgovarati na nedavno održanoj edukaciji ‘Poduzetna bodulica’ udruge CIK. Razgovor s poznatom kuharicom i umjetnicom Duškom Zaninović iz Šibenika možete pročitati ovdje.

Nema velike računice, ali vodi je ljubav prema poslu

Duška Zaninović | Mirovina.hr
Probali smo jela Duške Zaninović: 'Počela sam kuhati zbog sjećanja na okuse mamine kuhinje'

– Mirovina je bila okidač za sve ovo što sada radim. U TLM-u sam postala tehnološki višak. Tada sam imala 55 godina i nisam imala uvjete za mirovinu, samo naknadu s biroa, nakon čega sam ostala bez ikakvih sredstava, osim muževe invalidske mirovine i onda sam krenula s ovim proizvodima. Dotad nisam imala iskustva, a danas sam došla do proizvodnje 15 vrsta različitih likera. Za sedam likera imam markicu ‘hrvatski otočki proizvod’. Sve berem tu na otoku, nema kupovanja, ispričala nam je gospođa Ljubica.

Proizvode je nekad plasirala na sajmovima, ali sada na njih više ne ide, jer je suprug nakon što je obolio više ne može pomoći nositi sve te boce. Želja joj je otići na Škraping u Tkon na otoku Pašmanu te na toj manifestaciji predstaviti svoje proizvode, nadajući se da ipak jednom i hoće. Dotad čeka sezonu i svoj štand na Zlarinu. Kad se sve zbroji i oduzme, računice nema. Ipak, ljubav je vodi u tom poslu.

‘Mirovina mi je grozna, jedva 400 eura’

– Mirovina mi je grozna, što da kažem, jedva 400 eura za 30 godina staža. Čekala sam da napunim te godine života i eto u mirovini sam već šest godina. Svaka zarada dobro bi mi došla, ali moje mušterije gotovo su isključivo turisti. Naši lokalni ljudi ne kupuju likere, pretpostavljam da kod kuće svatko nešto sam napravi. Opet, kupuju se u dućanu male bočice alkohola pa bi voljela da ove moje epruvetice budu prepoznate, umjesto industrijskih proizvoda u dućanu. Stranci ne gledaju ni na cijenu, a domaći neće reći, ali im vidim po mimici, priča nam Ljubica.

Posla ima preko cijele godine, a sada je vrijeme čišćenja maslina i košnje. Ljubica ima 300 stabala maslina i sve sama radi. Djeca su zaposlena, a tu je i osmero unuka. Najstarija unuka ima 28 godina, a najmlađa sedam mjeseci.

‘Čim su djeca završila školu, vratila sam se na otok’

Ljubav prema vinu: Kako je Amerikanac Mike ostavio posao u Appleu i počeo proizvodnju u Dalmaciji

– Kada bi mi dan trajao i 48 sati, bilo bi mi malo, jer je posla stvarno puno. Treba pomiriti sve te obaveze, a nekad i unuke treba pričuvati. Ne stajem. Uvijek kažem kćerkama da je motika jedini lijek, je to zafrkancija, ali ima u njoj istine. U firmi sam sjedila, počeli su me boljeti kukovi i onda bi se ustajala sa stolice i šetala po tim našim halama.

Petkom bi u već u tri i po popodne bila u brodu za Zlarin, a u Šibenik bi se vraćala zadnjim brodom navečer. Čim su djeca završila školu, vratila sam se na svoj otok. Cijeli život nisam se mogla vidjeti u gradu. A život na otoku opet je neka druga tema, o kojoj ćemo nekom drugom zgodom, obećala nam je umirovljenica, Zlarinka Ljubica Adum.


Učlanite se u mirovina.hr Viber grupu i budite u toku sa svim najbitnijim vijestima za umirovljenike. Pridružiti se možete klikom na link.

Copy link
Powered by Social Snap