S Citroën Dyane na more: ‘Pitaju me je li me strah ići s oldtimerom na dalje lokacije, a ja ne vidim problem’
Citroën Dyane se proizvodila od 1967. do 1983. godine, a radi se o naprednoj verziji Spačeka. Danas ovaj auto ne vozi puno ljudi i baš zato je, kada ga uočite, on prava atrakcija. Mi smo imali priliku pričati s Goranom, vlasnikom Dyane koji nam je otkrio po čemu je sve ovaj model poseban, ali i kako izgleda vožnja u njemu do Jadrana.
Goran vozi Citroën Dyane već četiri godine, dok je zapravo njegov auto iz 77. godine. Ispričao nam je zašto voli oldtimere, a dočarao nam je i kako izgleda vožnja.
Uživam u vožnji
Kako smo saznali, Goran svoj poseban auto vozi po Đakovu, gradu gdje i živi, odlazi s njim na susrete Oldtimera, a često ga put odvede i na udaljenije lokacije, kao što je to bilo sada. Naime, on i njegova supruga su se uputili u ovom autu iz 77. godine do mora. Vozili su polako, ali su zato uživali u pogledu i posebnom ugođaju.
– Dyane vozi najviše do 90 kilometara na sat i nemam potrebe ići brže od toga. Vozimo se polako, svi nas prestižu, ali nama to ne smeta. Uživamo u promatranju okoliša oko nas, u zvukovima auta, ali i glazbi iz nekog drugog stoljeća. Ne moramo nigdje žuriti i u tome je posebna čar, rekao nam je Goran.
Svaki oldtimer je jedinstven
Svoj je narančasti auto koji, kako kaže, ima dušu, nabavio iz Srbije. Pronašao ga je u oglasniku, nije bio skup i uputio se po njega. Ipak, nije sve teklo tako glatko pa je imao problema sa samim carinjenjem, ali na kraju se i to riješilo. Kaže nam kako nema puno popravaka na njemu, ali i kako uživa u njegovom uređivanju.
– Svaki oldtimer je jedinstven. Rijetko ćete vidjeti dva starija automobila iste marke da su potpuno isti. Ja sam svojem recimo skinuo branik i promijenio boju ‘kapice’. Volim da je šareno i da se razlikuje od drugih na cesti. Današnji auti su svi u samo par boja. Nekada to nije bilo tako i baš zato volim oldtimere jer su posebni, objasnio nam je Goran.
Dyane često mami poglede
Ipak, posebnost ovog auta nije samo u njegovom izgledu, već i u ugođaju dok se njime vozite. Možete uživati u mirisima, zvukovima, ali i u pogledima brojnih znatiželjnih prolaznika.
– Često mi ljudi mašu ili se nasmiju kada vozim i to je lijepo doživjeti. Nekada me i zaustave pa me ispituju o autu. Jednom me je tako jedan djed vidio da izlazim iz auta i pitao me sve detalje, otkrio je sugovornik i dodao kako isto ne možete doživjeti s današnjim autima.
Rekao je i kako nisu samo odrasli oni kojima je Dyane simpatična, već ga vole i djeca koja se vole igrati u njemu.
Popravci su vrlo rijetki
Goran nam je priznao da auto ne čuva toliko jer nema ništa od toga da samo stoji u garaži. Odnosno, kako kaže, auto stajanjem propada, a vožnjom mu se daje život. Upravo zato s Dyaneom ide svugdje pa i na more.
– Mnogi me često pitaju je li me strah ići s oldtimerom na dalje lokacije, a ja ne vidim u čemu je problem. Popravci su vrlo rijetki, a do sada nisam imao nikakvo neugodno iskustvo na putu, objasnio nam je.
Kada mu i trebaju neki dijelovi pronađe ih na internetu ili dobije na susretima oldtimera. Dočarao nam je i kako izgledaju ovi susreti, ali i po čemu su posebni.
– Često idem na druženja oldtimera. Tamo je posebna atmosfera. Te ljude prvi puta vidiš, ali svi te pozdravljaju i imaš osjećaj da ste prijatelji ili čak kumovi već godinama. Bude tu raznih priča, a nekada se i razmjenjuju dijelovi za aute.
Za kraj nam je rekao da bi i drugima, posebno mladima, preporučio da isto tako kupe stariji auto kojeg onda mogu sami nadograđivati i uređivati kako žele.