Reper Hrle: “Postulat svake države je da ljudi u mirovini žive najljepše, a naši su zaboravljeni od svih”
Reper Zlatan Hrle ispričao nam je zašto se voli družiti sa starijima, te zašto obožava mudrost i pozitivu Mire Ungara s kojim bi, kao ravnopravnim članom, Soma Dollara vratio na scenu. Nakon dueta s Jimmyjem Stanićem, sada je zapjevao i s još jednom legendom, a kazao nam je u tom povodu i kako vidi život umirovljenika u Hrvatskoj.
Zlatan Hrle (Foto: Mirovina.hr)
Zagreb ima novu pjesmu! „Zagreb, Amerika u malom“, duet Zlatana Hrlea iz Soma Dollara i Jimmyja Stanića iz 2012., dobila je svoj nastavak. Hrle je „Zagreb 2“ sad otpjevao u duetu s još jednom legendom, Mirom Ungarom. Pjesma je svoju premijeru imala u najslušanijoj radijskoj emisiji, Music Pub Zlatka Turkalja Turkija. Hrle ističe kako mu je velika čast da je takav glazbeni znalac prepoznao pjesmu i ponudio im promociju baš u njegovoj emisiji.
“Želio sam da Miro pjeva, jer je gospodin koji savršeno paše u tu gospodsku pjesmu. U njoj nema političkih tema, nema psovki, bunta, nema ničeg protiv nečega. Pjesma je oda gradu Zagrebu, a Miro predstavlja Zagreb. Izuzetno je pozitivan, a ja sam u pjesmi htio dobiti pozitivu, svjetlo, sunce. Miro je sve to; sportaš u duši, pozitivan, radišan” – priča Hrle.
Ima i novu ideju koju upravo planira predložiti Ungaru. Htio bi, naime, da Miro bude drugi član Soma Dollara. To je, priča Hrle, nekad i bio dvojac, činili su ga Hrle i Kiki, ali su im se životni putevi razišli. Sad omiljeni reperski bend želi vratiti na scenu.
Najmudriji savjeti svode se na iskrenost i poštenje
“Miro se pokazao da je i više nego gost u pjesmi. Sudjelovao je u svakom segmentu, brinuo oko spota, svake riječi, gramatike u pjesmi” – pojašnjava Zlatan.
Ističe kako se jako voli družiti sa starijom generacijom jer su mirniji, staloženiji, iskusniji i od takvih uvijek može puno naučiti.
“Neće sada i odmah sve, što je odlika mladih ljudi. Oni čak više i ne traže mobitel, nego iPhone 11. I to ne obični nego Pro, onaj s četiri kamere. Mlađe generacije hoće sve i odmah, a to je pogrešno. Prebrzo donose odluke, kod starijih to nije tako. Oni razmišljaju, seciraju i imaju puno iskustva. Ako imate 80 godina, negdje ste ih proveli. Taman da ste živjeli u šumi znat ćete ispričati kako se tamo najbolje ponašati, koje su gljive, bobice otrovne, a koje nisu. Kamoli 80 godina života u gradu, na pozornici. Klincima od 20,30 godina je samo do bijesnog auta, brzog motora, tetovaža, gungule, ekscesa, afera… Radim s nekoliko sportaša, mnogi me pitaju da im pomognem ući u medije. Pa prvo pitaju „Kakvu aferu trebam napraviti?“ To nije to, to nije moj postulat života” – priča reper.
Najmudriji savjeti koji je dobio od starijih ljudi svode se na iskrenost i poštenje. Nema, kaže, veće mudrosti od toga jer ste mozak oslobodili tereta da morate razmišljati što ste nekada nekome rekli. Osobine su to koje Hrle najviše cijeni kod ljudi.
Neukusni benefiti umirovljenicima
“Kad uđete u krug laži, stvarate priču o nečemu što ne postoji. Bilo da vas laže da je financijski sposoban biti vam partner u poslu, bilo da će doći da zajedno idete u kino pa ne dođe, bilo da će vam u Americi srediti sastanak i spavanje, pa ne sredi, a vi ste otišli. Roditelji su me naučili iskrenosti, tako i ja svoju djecu učim. U teretani sam jednom upoznao i lopova. Zgodan i dragi momak, ušao je u društvo, pitali smo ga čime se bavi, a on kaže „Ja sam džepar“. Rekao je da nije htio da čujemo od drugih i da nas neće pokrasti. Nismo se nastavili družiti s njime, ali cijenili smo iskrenost” – kaže Hrle.
Sretan je što su i Jimmy Stanić i Miro Ungar umirovljenici koji dostojanstveno žive. To bi, smatra, trebalo biti postulat svake države; da ljudima u mirovini omoguće najljepši život. Ne želi kritizirati, ali tvrdi da su hrvatski umirovljenici zaboravljeni od svih.
S Mirom Ungarom nastao je novi hit (Foto: Privatni arhiv)
“Neukusni su neki mali benefiti koje im daju. Kad im, primjerice, lanac hotela da 20 posto popusta. Na koju cijenu? Na 15.000 kuna za tjedan dana. Oni bi trebali imati benefite svugdje, zadužili su nas, još žive generacije koje su stvarale tvornice, proizvodili. Osjetljiv sam na slabije i, ako mogu, pomognem s puno srca. Imam dosta svojih starijih prijatelja, ali i očeva mojih prijatelja” – kaže.
Od svoje buduće mirovine ne strepi. Iznajmljivat će nekretnine koje je stekao pa će pristojno živjeti i u mirovini. Ne zna još kako će u tim godinama živjeti, vjeruje da će kombinirati sve po malo. Nedavno je kupio čamac pa će i u ribolov. Onako će, kaže, kako će zdravlje diktirati.
Urbani Zagrepčani traže da im se pjeva „Miljacka“
“Tek sam u 50-ima, a već osjećam da ne mogu fizički biti aktivan kao nekada. Idem ranije leći, ranije se budim, brže se umaram pa vidjet ćemo što će biti sa 70. Volio bih da budem kao Miro. On vozi auto, igra tenis tri puta tjedno, pjeva, pleše… i moji roditelji su aktivni, odličnog zdravlja, pa se nadam da ću tako i ja” – kaže.
Osim glazbe, Jimmyju, Ungaru i Zlatanu zajednička je ljubav prema Zagrebu. Sva trojica su puno putovala i mogu uspoređivati Zagreb sa svjetskim metropolama.
“Bio sam devet puta u Americi i jedina razlika je u veličinama gradova i nekim novotarijama koje nisu nužno dobre. Veličina grada nosi puno više problema nego benefita. Kad sam zadnji put bio u Los Angelesu, bio je 187 km dugačak. Nekad morate na drugi kraj grada, pa se, kad je rush hour, vozite 4,5 sati. A morate se i vratiti doma” – govori Hrle.
Sretan je što je opet opjevao Zagreb, nada se da će pjesma naći mjesto koje zaslužuje. Vjeruje da će njegov prijatelj, DJ Igor Koščec, biti u prilici puštati pjesmu.
Zlatan Hrle, nekadašnji frontmen zagrebačke grupe Soma dollara (Photo: Privatna arhiva)
“Urbana ekipa iz Zagreba mu dolazi i naručuje „Miljacku“, a ne znaju je li Miljacka planina, rijeka, nogometni klub ili ime djevojke. I nikad mu nisu naručili pjesmu o Zagrebu. Rekao sam Igoru „Sad ću baš napraviti klupsku verziju pjesme“. Mislim da je Halid izuzetan glazbenik, ali ako ste iz Ilice, Vlaške, s Britanca, ako birate hoćete li slušati „Zagreb2“ ili „Miljacku“, odaberite oboje. Jer doista fali pjesama o Zagrebu” – kaže.
Uostalom, reakcije na pjesmu nisu bez razloga dobre. Da je napravio hit, potvrdio mu je i ugovor s Aquarius Recordsom.
“Zahvaljujem Anđelku Preradoviću jer mi je ponudio ugovor. Nikad nikome nisu ponudili ugovor na osnovu jedne pjesme jer u tome nema zarade. I to je dobar pokazatelj” – kaže.
Promocija ovisi o epidemiološkim mjerama
„Zagreb2“ uskoro bi trebala imati i svoju promociju, no Hrletu je o tome zbog pandemije teško govoriti. Ne zna se hoće li se otvoriti cabaret Kontesa Mire Ungara, a Hrle bi iz poštovanja prema starijem kolegi da promocija bude baš tamo.
“Želimo i da prvi javni nastup bude 8. listopada na jednom od najpoznatijih gradskih mjesta – Uspinjači. Na platou bismo napravili mali koncert jer na taj dan se slavi 130 godina kako je uspinjača puštena u pogon. Ali opet je sve vezanu uz kovid. Iz Uspinjače su nam rekli da i oni to žele, ali opet sve ovisi o mjerama” – priča Hrle kojeg uz Uspinjaču i Strossmayerovo šetalište sjećanja vežu od djetinjstva.
Kao klinca ga je mama tamo vodila u šetnju. Kao đak zagrebačke Primijenjene, često je dobivao zadatke o staroj arhitekturi, starom gradu, Teme su bile stare brave, lampe, krovovi, vrata… pa je puno vremena provodio na Gornjem gradu. U to vrijeme je i Stross bio popularno okupljalište. Hrle je tamo dosta odlazio, ali ne pretjerano. Igrao je nogomet u to vrijeme, pa zapravo nije puno izlazio.
“Ali na Uspinjači sam se davnih godina sprijateljio sa Zdravkom Delavecom, koji tamo radi već 30 godina. Zdravko je u mom prvom bendu Venera, gdje sam sa 16 godina svirao bubnjeve, bio je pjevač i tekstopisac. Uspinjača čini dobar dio mog života” – kaže Hrle.
Pjesma je na kraju dobila službeni naziv ‘Zagreb i ja, šmekera dva’. Hrle je sav osobni prihod od pjesme donirao u humanitarne svrhe:
“I sav osobni prihod, autorski i izvođački sam donirao Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, za pomoć slijepim i slabovidnim osobama. Ako će moja donacija pomoći da neko dijete progleda, ja sam uspio u svojoj emisiji”, kazao je Hrle.
https://www.youtube.com/watch?v=rtRKtkA90Hs&feature=youtu.be&ab_channel=aquariusrecordshr
Više životnih priča poznatih umirovljenika:
- Pričali smo sa Žarkom Potočnjakom: “Dvije mirovine dovoljne su za režije, benzin i hranu”
- Tihana Harapin Zalepugin: “Društvo prihvaća bake, ali samo dok smo im od koristi”
- Branko Uvodić: „Lijepom našom“ ide dalje čim epidemiološki uvjeti to dopuste
- Vlado Kalember (67): Kada vidim kako žive umirovljenici, pitam se kako naši političari spavaju
- Veliki razgovor s Duškom Lokinom: Odlazak u mirovinu nije bio moj izbor, država me potjerala
- Drago Diklić (82): Među rijetkim sam sretnicima koji si od mirovine mogu dosta priuštiti
