Rajka je bila medicinska sestra, a život su joj obilježila putovanja: ‘Svaki posao mora se raditi s ljubavlju’
Rajka Režić je 84-godišnja gospođa koja je rodom iz Knina, ali već 70 godina živi u Splitu. Upravo je ondje radila kao medicinska sestra koja je pomagala djeci koja su bolovala od ozbiljnih i teških zdravstvenih stanja. Uz to, bila je volonterka, guvernanta u Haagu u koji je dospjela kroz brojna svoja putovanja po zemljama diljem svijeta. Inače, gospođa Režić smatra da se znanje i putovanje ničime ne može zamijeniti. To je, kako kaže, najveće bogatstvo. U jednom dijelu svog života spojila je svoj posao i hobi pa je vodila bolesnu djecu na izlete po Hrvatskoj. Većinu svog života posvetila je mladima pa nam je na kraju otkrila svoju poruku i za njih.
Rajka Režić | Foto: mirovina.hr
Jedna od korisnica Doma za starije i nemoćne Split Zenta je gospođa Rajka Režić, nekadašnja je medicinska sestra i, kako sama kaže, velika putnica. Njezin cijeli životni vijek obilježili su, prema njenim riječima, usponi i padovi. Ova 84-godišnja gospođa je rodom iz Knina, ali se prije 70 godina preselila u najveći dalmatinski grad Split.
Cijeli svoj život je posvetila Splitu radeći u Klinici za dječje bolesti kao glavna sestra polikliničkog dijela. Medicinska sestra je postala završetkom gimnazije i više škole u Zagrebu. S tog radnog mjesta je otišla u mirovinu nakon 43 godine rada. Za sebe je rekla kako je njen cijeli život satkan od ljubavi prema djeci i to posebno prema teško oboljeloj djeci.
Nekadašnja medicinska sestra je postala velika putnica
Zahvaljujući predanosti iznimno zahtjevnog i odgovornog posla medicinske sestre, otvorila joj se prilika da proputuje brojne zemlje svijeta. Otkrila nam je kako nije bila u Rusiji i Južnoj Americi, a jedno od najljepših sjećanja joj je putovanje u Barretstown u Irskoj. Tamo je bila smještena u dvorcu i upravo tamo je dobila značajnu nagradu kao druga najbolja sestra u Hrvatskoj.
– Obišli smo velike kongrese u Šangaju, Pekingu, Haagu, Kanadi, Engleskoj, Finskoj, a prošla sam i Aziju i Afriku. U Kanadi sam bila osam mjeseci, a u Kini sam bila dva tjedna, u doba terorističkih napada na ‘Blizance’ 11. rujna 2001. godine. Bila sam u Engleskoj, ali i u Finskoj na Međunarodnom kongresu za mlade oboljele od leukemije. Nisam bila u Rusiji i Južnoj Americi, ispričala je Rajka Režić.
U jednom dijelu svog života je spojila posao u kojem pomaže djeci koja vode bitku s teškim zdravstvenim stanjima i hobi kojim ispunjava slobodno vrijeme, odnosno putovanje.
– Bolesnu sam djecu vodila na ljetovanje u Fužine, a bila sam s njima i na Bjelolasici. S njima sam provodila puno vremena i to mi je bio užitak u kojem sam vidjela jednu ljepotu. Taj moj rad i pomoć su ostali u meni. Mislim da je uloga medicinske sestre iznimno važna. U današnjem vremenu je teško jer s pustom tehnologijom koja ide naprijed, medicina je strahovito napredovala. Primjerice, protokol liječenja leukemije u SAD-u i kod nas je jednak. Mi prije nismo to mogli, a sada možemo. Tehnologija je kao i sve što ima svoj visoki uspon, ima i pad, tvrdi gospođa Režić.
‘Morate to voljeti i ne možete pacijentu okrenuti leđa’
Uz sve poslovne obveze i privatni život, Rajka Režić je pronašla vremena kako bi postala volonterka, guvernanta u Haagu i predsjednica društva ‘Naša djeca’. Svoj posao je ozbiljno shvaćala jer joj je bilo jasno kako su zdravstvena stanja pacijenata, pa čak i život, dijelom i u njenim rukama. Na to je upozorila i medicinske sestre kojima je bila mentorica.
– Bila sam volonterka i predsjednica društva ‘Naša djeca’, a prvo poznanstvo s njima sam imala upravo ovdje u ovom domu za starije i nemoćne. Inače, u Haagu sam radila kao guvernanta. Neprestano sam bila u toku s medicinom jer volim to pratiti. Svaki posao koji se radi se mora raditi s ljubavlju. Kad sam bila mentorica medicinskim sestrama, rekla sam im na samom početku: ‘Drage kolegice, nisi medicinska sestra samo zato što ti imponira, već morate saznati u što ulazite. Morate to voljeti i ne možete bolesnom čovjeku okrenuti leđa. Ima i takvih stvari, ali oni se povuku i idu na drugu stranu, pojasnila je 84-godišnja korisnica Doma za starije i nemoćne Split – Zenta.
Najupečatljivija putovanja
Gospođa Režić smatra da znanje i putovanje ne može zamijeniti ništa. To je, kako kaže, najveće bogatstvo. U nastavku je pojasnila kako često govorimo da nemamo novca koji često ode na nepotrebne stvari, a govorimo da nemamo za ono što bismo trebali iskoristiti. S obzirom na to da je riječ o gospođi koja je proputovala popriličan broj zemalja, iskustvo koje je doživjela u glavnom gradu Egipta opisala je kao jedno od najfascinantnijih mjesta koje je posjetila u svom životu.
– Jedno od fascinantnijih mjesta mi je bio Kairo u Egiptu. Samo malo dalje od toga je makadam. U ekipi smo bili svi zdravstveni radnici u ekipi. Jahanje na devi je bio jedan poseban užitak, ali i mjesto gdje su se krokodili odgajali. Ljepota njihove arhitekture se ne može mjerit ni sa čime. Vidjela sam piramide i ulazili smo u njih. Dok ne dođete tamo, čovjek ne može shvatiti da to uopće postoji. Isto tako u jednom nas je trenu zahvatila pustinjska prašina, prepričala je gospođa Režić dio svojih iskustava u Egiptu.
Unatoč tome što je vidjela neka od sedam novih svjetskih čuda, poput rimskog Koloseuma i piramida u Gizi, oduševila ju je istočnjačka civilizacija i način života tamošnjeg stanovništva.
– Više ljudi je imalo priliku vidjeti Rim ili Kairo, ali Kina mi je bila nezaboravno iskustvo. Mi zapravo o njoj malo znamo. Njihova kultura, znanje i vrijednost su nenadmašivi. Ondje smo jeli njihovu hranu koja uključuje meso zmije i slično, ali nismo znali da to jedemo. Često smo jeli pekinšku patku jer smo jedino nju znali jesti. Ondje najčešće imate rotirajući okrugli stol s hranom koja je pikantno začinjena, ispričala nam je Režić.
‘Kada sam došla u dom, osjetila sam jednu toplinu’
Nakon dugogodišnjeg radnog staža na mjestu medicinske sestre i ispunjenja životne želje kroz putovanja, odlučila je treću dob provesti u Domu za starije i nemoćne Split – Zenta za koji ima samo riječi hvale. Oduševilo ju je to što su je pri dolasku u dom dočekali s osmijehom. Istaknula je, između ostalog, kako na domove za starije i nemoćne ne treba gledati kao na mjesto u kojem se umire.
– Godine su me natjerale na život u domu za starije i nemoćne. Upisala sam se prije 10 godina, strpljivo čekala i tražila sam ono što nam je najdraže. Ovdje me oduševio doček i prvi kontakt s njihovom socijalnom službom kada su me dočekali s osmijehom. Kad sam došla u dom, osjetila sam jednu toplinu. I danas vlada razmišljanje da se u dom za starije i nemoćne ide umrijeti, ali nije tako. Ide se u mlađim godinama i da proživiš svoju lijepu starost. Znam da je teško, ali ne možete očekivati da vaše dijete ostavi svoj posao, da ono svoje dijete ne odvede u školu i slično. Ti roditelji ostanu sami i tko će im pomoći? Mi ovdje na noćnom ormariću imamo broj recepcije i ako se što dogodi, imate liječnika. Svatko u domu može izabrati tombolu ili briškulu. Svatko ima nešto na raspolaganju po svom talentu i željama. Nadam se da je svima ovdje dobro, misli bivša medicinska sestra rodom iz Knina.
Dodala je i kako svi djelatnici u domu zaslužuju pohvalu, ali i kako ne može naći ni jednu zamjerku. Kao najbolji dio boravka u domu ističe svoju sobu s balkonom i pogled na more.
Mladost bi morala imati više prostora
Ni zdravstveni problemi s nogom je ne sprječavaju u kreativnom ispunjavanju svog slobodnog vremena. Pjevanje u klapi, igranje balota i slikanje na likovnoj radionici kod mentorice Jagode Kecman su joj omiljene aktivnosti kojima se bavi u slobodno vrijeme. Gospođa Režić je naglasila kako je nekoć davno plesala i u folkloru.
Prisjetila se svoje mladosti pa je, nakon nekoliko desetljeća rada s djecom i mladima, poručila nešto i njima.
– Za mladost bih rekla da bi morali imati više prostora, a to govorim iz iskustva jer sam veliki dio života radila s njima. Danas droga vlada i takva društva bi trebala izbjegavati jer to vodi do najcrnijih i najtežih scenarija. Ona, ne samo da odnese mladost, već uništi život, ali i roditelje te cijele obitelji. Zato govorim da bi se trebalo okrenuti mladosti. Isto tako, ne bi trebali završiti školu i ići konobariti. Ne podcjenjujem nijedan posao, ali ako ste se već fakultetski obrazovali, idite svojim putem. Završili ste nešto čime ste se željeli baviti i ne idite u profesije za koju niste ni educirani. Želim da i njima bude dobro, savjet je Rajke Režić mlađim generacijama.
