“Radio sam 42 godine, a s mirovinom ništa ne bih mogao da nas nije dvoje”
“Pa ja sam otišao u punu starosnu mirovinu sa skoro 42 godine staža i opet ne bih mogao ništa s njom da nas nije dvoje. Naravno da razmišljamo što će biti kada ovog drugog ne bude. Ne možemo tu ništa, ne vrijedi se brinuti, ali vi mladi možete to promijeniti, vi se trebate boriti da vam ne bude ovako ili još gore.”
Ivan Teči odradio je u INA-i gotovo 42 godine Foto: J. Grgurić/Mirovina.hr
Kada naši ministri pričaju o punoj starosnoj mirovini, čini se kao da je ona “sveti gral” umirovljenja koji rješava sve probleme. Logika je jednostavna. Što više radiš, više imaš. No, kada bi to doista i bilo tako u hrvatskoj praksi.
Ni onima koji su radili preko 40 godina nije puno bolje
Pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika radnik steče kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža, što bi značilo da je od svoje 19. godine morao biti u neprekinutom radnom odnosu, s čime se u posljednjih deset godina može pohvaliti tek dio građana. No, i oni kojima je to nekako pošlo za rukom, ne uživaju velike mirovine.
Mirovinskom reformom predviđen je i poticaj za dulji ostanak na tržištu rada, bonifikacija od 4% po godini iznad zakonske dobi umirovljenja, pod uvjetom da osiguranici imaju 35 godina staža.
Onih koji su se umirovili sa 41 godinu staža u 60. godini života samo je 23.560, dok je “puni staž” do propisane dobi za umirovljenje ostvarilo manje od 20 posto svih umirovljenika. Njihove mirovine uglavnom su iznad prosjeka od 2.405 kuna, no i dalje nedovoljne za život.
Povećanja od 14 kuna nisu ni za pola kutije cigareta
“Pa ja sam otišao u punu starosnu mirovinu sa skoro 42 godine staža i opet ne bih mogao ništa s njom da nas nije dvoje. Naravno da razmišljamo što će biti kada ovog drugog ne bude. Ne možemo tu ništa, ne vrijedi se brinuti, ali vi mladi možete to promijeniti, vi se trebate boriti da vam ne bude ovako ili još gore. A ta povećanja isto, jednom samo dobio nekakvih 14 kuna. Što da s tim radim? To nije ni za pola kutije cigareta. Mada, ne pušim više srećom. U mirovini jedino imate vremena, ali ne znate što bi s njim” – ispričao nam je 79-godišnji Ivan Teči. Radio je u INA Rafineriji nafte gdje su plaće bile dobre, no to se nije rezultiralo i takvom mirovinom.
Kvalitetno vrijeme, korisno za duh i zdravlje, provodi u vikendici gdje kosi, obrezuje i radi ostale poslove koji ga održavaju vitalnim. S nama je podijelio i svoje viđenje o mladima danas.
“To možeš samo dok si zdrav. Ja se za svoje godine dobro držim. Ali nešto se to sve poremetilo znate. Izađete van navečer, a grad prazan. Nekada, u moje vrijeme, kada bi u 19:10 zvonio zadnji sat u Gimnaziji, ulice bi bile pune. Ostajalo se i družilo nakon škole. Ne želim mladima soliti pamet, ali ne izgleda to meni danas tako dobro. Ne znam, možda su oni zadovoljni, mada mislim da nisu. Obrazovanje, građanski odgoj, učenje da dijete mogu odgajati dva muškarca koja su se oženila? Ja nemam ništa protiv tih ‘ljubičastih i šarenih’, ali neka to rade u svoja četiri zida, neka u to ne uvlače tuđu djecu” – ispričao nam je.
