Za svoje neznanje krive djecu i unuke jer nemaju živaca i strpljenja pokazati im kod kuće kako se radi na kompjuteru, zbog čega su upisale tečaj.
Vesna i Verica uče surfati i slati mailove
Neki od njih nikada u životu nisu upalili računalo, a danas uče kako upravljati mišem, poslati mail, napisati dokument, surfati pa čak i „skajpati“. Za dosadašnje neznanje krive nedostatak živaca i strpljenja djece i unuka, ali i vlastito zaziranje od moderne tehnologije. Riječ je naravno o umirovljenicima, ali ne bilo kakvima, nego onima koji unatoč godinama i dalje žele učiti. Među njima su i dvije „napredne“ vršnjakinje – Vesna Biličić i Verica Kotenko koje su s još 80 „učenika“ upisale besplatni program Informatike 50+ u sisačkoj knjižnici. Kada bi danas bile na svojim nekadašnjim radnim mjestima, ovim bi područjem morale suvereno vladati.
Bako, nemam ja vremena
“Pred kraj radnog razdoblja pisali smo ponude na računalu, ali to je bilo davno, prije više od 15 godina. Morate stalno nešto raditi, a završila je sezona vrtova i vikendica pa zašto ne iskoristiti”, kaže 75-godišnja baka Vesna Biličić, diplomirana inženjerka kemije. Potrebu za virtualnim oblicima komunikacije, ističe, nema smatrajući da se s prijateljima najljepše čuti, naći i gledati u oči. A tražiti neće ni recepte jer ono što zna kuhati, kaže, dovoljno joj je s obzirom da vjeruje u tradicionalne prokušane recepture.
“Računala u školi dobili smo 1989. godine i prvi put smo u tajništvu radili rang liste za upis učenika, što su nam pokazali i mi smo obavili, ali već 1992. otišla sam u mirovinu i više se s tim nisam susretala. Unuke kada pitam da mi pokažu samo kažu: „Bako, nemam ja vremena.“ Kod kuće imam tablet i moji su me doma naučili kako mogu razgovarati s nećakinjom u Ukrajini. Voljela bih znati na internetu pronaći ono što me interesira i čitati vijesti. Ljubitelj sam čitanja jer se u novinama mogu vratiti na prethodni dio teksta, a to ću sada moći i na portalima. Mi stariji smo malo sporiji, ali bitno je da usvojimo jer nama vrijeme zaista više nije bitno” – kaže Verica Kotenko. Katici Gačić laptop kod kuće već dvije godine skuplja prašinu. Dobila ga je kao poklon za rođendan, ali nikada na njemu nije radila.
-
- A Katica želi znati igrati računalne igrice (foto: J. Grgurić)
-
- Informatički program 50+ sisačke Narodne knjižnice sve će im to omogućiti (foto: J. Grgurić)
Žele i igrati igrice
“Pokušavala sam s unukom, ali ona nije imala strpljenja za pokazati mi jer sam spora pa se posvađamo. Odlučila sam doći ovdje i učiti pomalo sama. Zapravo je sve vrlo logično. Mail još ne znam poslati, a ne idem ni na internet. Htjela bih najviše znati kako pohraniti fotografije i igrati igrice, a dokumenti mi više ni ne trebaju. Zapravo me uvijek bilo strah da se nešto može pokvariti ako se napravi krivo, što nije točno” – kaže 78-godišnja prabaka Katica Gačić, po struci diplomirana ekonomistica, radnica u Službi državnog knjigovodstva, kasnije i šefica računovodstva koja se s računalom susrela nešto prije odlaska u mirovinu prije 26 godina.
Facebook profil zasigurno neće otvarati, a veći dio obitelji ni ne zna da ide na tečaj. S njima u grupi je i 67-godišnja Đurđica Jurić koja je jednom pokušala informatiku učiti s mladima, no oni su već znali osnove pa nije mogla držati korak. S ovim polaznicama triput tjedno radi informatičarka Vanja Sokolić.
“Kroz deset sati uče osnove. Neki od njih prvi put vide računalo, koriste miš i tipkovnicu tako da radimo sve, od paljenja i gašenja nadalje. Proći ćemo i Word i Excel i Internet tako da će se ipak znati samostalno snalaziti i pretraživati. Njih 90 posto nema mail adresu pa im je mi otvorimo i onda se dopisuju međusobno. Ovdje ih učimo i dodatne stvari po njihovim željama, poput vođenja iznajmljivanja apartmana ili dodatnih opcija na društvenim mrežama. Zapravo su dosta zainteresirani i uče brže nego što sam mislila da hoće. Ima i onih koje su prijavila djeca pa odustanu, ali većina je tu samovoljno” – kaže Vanja Sokolić.
Dubravka Šurlan, ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice kaže da je interes za ovaj program ogroman te kako se formirala svojevrsna lista čekanja pa čim jedna grupa završi popunjava se s novim polazicima.
“Knjižnica ima edukativnu ulogu zbog čega im pružamo osnove i nastojimo ih informatički opismeniti, a razmišljamo i o tome da uvedemo i napredniji stupanj za one koji su osnove već svladali” – istaknula je Šurlan.
