Prodavačica Ana (65): ‘Da nemam vrt, možda bih prala stepenice jer ne bih mogla preživjeti od svoje penzije’
Umirovljenica Ana ima svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a na zemlji uzgaja razno voće i povrće koje onda i prodaje na poznatoj zagrebačkoj tržnici Dolac. Ispričala nam je kako izgleda njezin život u mirovini, čime se sve bavi, ali i kako bez svojeg posla vjerojatno ne bi mogla preživjeti.
Umirovljenica Ana | Foto: Mirovina.hr
Ana na tržnici prodaje svoje proizvode, a saznali smo koliko joj je posao naporan, ali i kako izgleda jedan dan poljoprivrednika, dok nam je priznala i kako uz nju, na OPG-u radi i dio njezine obitelji. Dodala je i kako sa svojom mirovinom ne bi mogla preživjeti pa zato i radi.
Radni dan na OPG-u je naporan, ali se isplati
Prodavanje na tržnici ima svoje prednosti i mane, a sve nam je vrlo detaljno opisala Ana koja ima svoj OPG. Odmah na početku nam je rekla da ona nije u mirovini, već je u penziji, ali i da kada bi mogla živjeti od iznosa svoje penzije ne bi ni radila.
– Ja sam trgovac. Radila sam u trgovini 17 godina, onda sam se udala za osobu koja se bavi vrtom. Od tada se i ja bavim vrtom i prodajem na placu već 28 godina. Otišla sam u penziju, ali od nje ne mogu živjeti. Pošto imamo vrt, onda se time i bavim, to je moj OPG. Sada je sin preuzeo posao pa on vodi OPG, ali zapravo je to obiteljski posao, rekla nam je umirovljenica Ana.
Saznali smo i kako točno izgleda jedan dan rada na OPG-u i na tržnici, a Ana je dodala da taj posao treba voljeti da bi se mogao raditi. Otkrila nam je i kako u ponudi imaju razne salate, paprike, rajčice, ali i drugo sezonsko voće i povrće, a osim toga prodaje ajvar i sos od rajčice.
– Radni dan na OPG-u je naporan. Ustajem u pet sati ujutro, dođem na plac, tu sam do 14 sati, a prije sam ostajala i dulje. Dođem kući u 15 sati, a do 20 ne uđem u kuću jer radim na vrtu, a onda radimo večeru i u 23 idem spavati i to je to. To je život poljoprivrednika. Tko voli, onda ide, a tko ne voli taj će na silu raditi. Moraš voljeti ovaj posao, inače ništa, zaključila je naša sugovornica.
‘Umirovljenici uvijek prvi plate režije’
Osim rada, ova 65-godišnjakinja uvijek pronađe vremena i za svoje unuke kojima se posebno veseli, a otkrila nam je i kako misli da su djeca budućnost.
– Čuvam unuke nedjeljom, dođu i prespavaju kod mene. Dragi su mi i volim ih, a oni isto vole biti kod nas. Imaju pet i dvije godine. Kada se smiju u dvorištu nema većeg veselja. Ne treba ti ništa, ni novci ni ništa, samo ta djeca. Djeca su budućnost, rekla nam je Ana.
Za kraj nam je otkrila i što misli o mirovinama, ali i o životu umirovljenika.
– Žao mi je umirovljenika. Da se ne bavim ovime, možda bih prala tuđe stepenice jer ne bih mogla preživjeti od svoje penzije. Srećom, imam zemlju, ali što će netko tko živi u stanu. Nema ni zemlje ni ništa, može gladovati i mogu ga pronaći mrtvog u stanu. Plati režije, a umirovljenici uvijek prvi plate režije, a na kraju mu ne ostane ništa, a najgore je ako još i nema nikoga. Treba biti više empatije prema umirovljenicima, objasnila je na kraju umirovljenica.
Osim toga, Ana nam je dala i savjete kako najlakše oguliti paprike za ajvar, a cijeli video o tome možete vidjeti ispod:
