Umirovljenica Katica Novosel četiri je godine u mirovini, ali dan danas se ne doživljava umirovljenicom. Kaže nam da je to zato jer se za mirovinu pripremala nekoliko godina prije kraja radnog vijeka. Poslala nam je zanimljivu priču o svojem viđenju i razmišljanju o mirovini kao fazi života, kao i o tomu što tržište rada u ovom trenutku nudi umirovljenicima. Njenu priču objavljujemo u cijelosti.
Rad sa starijim osobama | Pixabay
Umirovljenica Katica Novosel poslala nam je zanimljivu priču o svojem viđenju mirovine s fokusom na rad u mirovini. Već je četiri godine umirovljenica, ali kaže nam da se još uvijek ne osjeća tako, prvenstveno zahvaljujući činjenici da se za mirovinu pripremala nekoliko godina prije kraja radnog vijeka. Mirovinu je zaradila radeći u javnoj službi na intelektualnim poslovima, ali od rada ne odustaje ni u penziji. Prihvaća i fizičke poslove. Mnogi umirovljenici ne vole da se mogućnost rada u mirovini uopće spominje, a naša čitateljica kažu da ju oni vesele i ispunjavaju.
Njenu priču “Umirovljenici – pripravnici”, punu zrelih razmišljanja i objektivnih zapažanja, prenosimo u cijelosti, a autoricu također javno pohvaljujemo:
Umirovljenici – pripravnici
Često se sjetim događaja otprije trideset godina. Kao mladi roditelji vodili smo svoju djecu na “novogodišnji sajam” na Zagrebačkom velesajmu. Probijajući se kroz gomilu ljudi približili smo se vrtuljku. U jednom trenutku prepoznala sam lice, iako je sve do očiju bilo prekriveno zimskom kapom. Bio je to umirovljeni sudac prvostupanjskog suda koji je provjeravao jesu li sjedala i putnici postavljeni po propisu, kako bi vrtuljak mogao započeti svoj prvi okretaj.
Radeći na poslovima oko vrtuljka, gospodin, nekadašnji sudac, zarađivao je svoj dodatak na mirovinu. Doživjela sam nelagodu i šok, imajući na umu što je u životu radio, što je za mnoge predstavljao obavljajući svoj posao i nije li to neka vrsta njegovog pada i poraza. Ubrzano sam se okrenula kako nam se ne bi sreli pogledi i stvorila obostrana nelagoda. Proživljeni osjećaj ostao je zabilježen do današnjih dana, samo što je, trideset godina kasnije, vrtuljak poprimio jednu vedriju notu.
Bilo je to vrijeme kada se nije poticalo zapošljavanje umirovljenika. Nerijetko se odlazilo u mirovinu s prvim uvjetima, budući da je nekima izračun mirovine bio izuzetno povoljan jer se uzimalo u obzir deset najboljih godina. Takva matematika, “uplatio sam manje, a dobio više” nije mi ni tada niti danas bila jasna jer je razliku trebalo odnekud namaknuti. U godinama dok je omjer broja zaposlenih i broja umirovljenika bio dosta povoljan, o mirovini se pričalo pomalo idilično – daj Bože malo zdravlja, malo se nečim zabavljati, pokoji grupni izlet, u toplice, na more ili drugdje, s ostalim umirovljenicima iz kvarta…
Bili su to dani spokoja i sigurnosti, barem što se tiče redovitih isplata mirovina, a one su bile sigurnije nego što je nekima bila isplata plaće.
Nove umirovljenike nije dočekao optimizam
Međutim, u godinama velikih promjena u državi, ali i promjena globalnih razmjera, buduće umirovljenike nije dočekao optimizam. Prelazak iz socijalizma u kapitalističko društveno uređenje kod nas pratilo je gašenje mnogih tvrtki, kao i stečajevi, a za mnoge i prijevremeni prestanak radnog odnosa. Odnos broja zaposlenih i broja umirovljenika drastično se pogoršavao, tako da je stanje s mirovinskim fondom postajalo sve aktualnije.
Što je najvažnije, problem stabilnosti mirovinskih fondova i isplata mirovina ostaje sve do danas aktualna tema i problem budućnosti, i to ne samo u našoj državi, nego i u većini zemalja svijeta, pa i onih najbogatijih. Sve se više čini da će se razdoblje mirovine za većinu umirovljenika svesti na preživljavanje. Umirovljenici bogatijih zemalja sa sjevera Europe teško preživljavaju u većim gradovima. Stoga odlaze na selo ili se pak odlučuju na hrabriji korak, konkretno, sele se u neku od zemalja na jugu Europe gdje su troškovi života za njihove mirovine puno niži u odnosu na matičnu zemlju.
S druge strane, naglašava se produljenje ljudskog života zahvaljujući, prije svega, kvalitetnijoj zdravstvenoj skrbi, kao i kvalitetnijim uvjetima života općenito. Istovremeno, planetarno, produženje ljudskog vijeka vrlo često prate neke bolesti kod starije populacije za koje znanstvenici smatraju da su, između ostalog, posljedica dužeg života, npr. zloćudne bolesti, Alzheimerova bolest, demencija i mnoge druge. Sveukupno, time je u znatnoj mjeri ugrožen i zdravstveni sustav.
Model međugeneracijske solidarnosti proživljava istinsku krizu
Traži se neko rješenje, svaka zemlja za sebe, ali problemi su slični, bilo da se radi o našem čovjeku ili čovjeku u nekoj drugoj zemlji. Razlika je u ekonomskoj moći pojedine zemlje, ali i iskazanoj humanosti prilikom donošenja zakona.
Pod teretom globalne krizne, a u skladu s dužim trajanjem ljudskog života, iskristalizirala se ideja o postupnom produženju radnog vijeka, ali i povratku postojećih umirovljenika na tržište
rada. Zbog globalnih procesa, migracija radne snage i digitalizacije poslovnih procesa, model međugeneracijske solidarnosti proživljava istinsku krizu. Postojeći pojam radnika ili
zaposlenika, Zakon o radu te model izdvajanja iz plaća za isplate umirovljenicima suočavaju se s novim izazovima.
Rad na daljinu i rad online postaju najnormalnija pojava zahvaljujući suvremenim tehnologijama. Mijenja se i demografska slika svijeta. Za nove poslovne procese i nove tehnologije potrebna su i nova znanja za koja mnogi nisu osposobljeni pa je i to razlog nedostatka obrazovne radne snage.
Već sada postoji zabrinutost za isplate mirovina budućim umirovljenicma, a koji su još uvijek aktivni zaposlenici. Ideja o nekoj dodatnoj štednji uz prvi i drugi mirovinski stup postaje potreba, a o kojoj bi već sada trebali podučavati našu djecu. Već danas bi ih trebalo potaknuti na razmišljanje čime bi se u toj fazi života, godinama mirovine, mogli baviti i za što imaju dara, a što bi im u starijim godinama zasigurno dobro došlo, financijski, a možda i kao svojevrsno mentalno osvježenje.
Što tržište rada nudi umirovljenicima?
Možda je to vrijeme, između ostalog, i za VRTULJAK ili neki hobi slične prirode?! Možda će nakon svih odrađenih godina radnog vijeka neki od umirovljenika shvatiti da su željeli raditi nešto posve drugo u odnosu na posao koji ih je oblikovao kroz četdeset godina rada. Iz života mi je poznat primjer vozača cisterne koji će stupanjem u mirovinu shvatiti da je izvrstan kipar i koji će svoje umirovljeničke dane oplemeniti umjetničkim izričajem.
A kako trenutno izgleda povratak umirovljenika na tržište rada, kada on postaje umirovljenik – pripravnik? Internetskim natječaji koji ističu da podržavaju zapošljavanje umirovljenika pretežito nude radna mjesta vozača/ica, tokara/ica, čistača/ica, pomoćnih kuhara/ica, njegovatelja/ica starijih osoba i slično. Očito je samo da smo napredovali u pogledu ravnopravnosti spolova.
Dakle, uglavnom se radi o zanatskim zanimanjima, ali i poslovima koje svakodnevni život treba i koje neće ugroziti robotizacija i umjetna inteligencija. Sitne praktične usluge uvijek su bile
tražene, a i bit će i ubuduće. Isplata je brza, bez odgode.
Svi znamo, koliko smo sretni kada nam se traženi majstor pojavi pred vratima, a još više kada zaustavi vodu koja nam curi. Sjećam se dobro jednog gospodina keramičara koji nam je postavljao pločice u kupaonici. Poveo je sa sobom sina studenta i podučavao ga tajnama posla kojim se bavi. Rekao mu je tada otprilike ‘Samo ti studiraj sine, to je meni drago, ali svakako nauči postavljati i keramiku’. Uvođenjemg sina u alternativno zanimanje, borio se za njegovu sigurniju budućnost, čega on nije ni bio svjestan u tom trenutku. Ti sretnici umirovljenici obično imaju svoje male radionice u kojima prakticiraju kreativan rad, što terapeutski djeluje prije svega na psihičko zdravlje, a onda i na fizičko.
Predavač u mirovini postaje prodavač
Za umirovljenike koji su tijekom radnog vijeka obavljali intelektualne poslove, radili na stručnijim poslovima više razine i bili na neki način vodeći u sustavu, u svom tom projektu zapošljavanja umirovljenika uglavnom nema dostojne prilike, a istovremeno nisu osposobljeni za neki od poslova strukovnih škola.
Od intelektualnih poslova nudi se vrlo malo, a ukoliko se odlučite pročitati uvjete, obuhvat je popriličan, od otvaranja vrata i komunikacija s klijentima, preko serviranja napitaka, zaprimanja i odašiljanja e–pošte, do obrade poslovne dokumentacije, posebice financijske, kroz aplikativne programe, znanja engleskog u govoru i pisanju i tako dalje.
Kod nekih se dodaje i čišćenje prostorija. Na kraju je potpuno jasno ne samo umirovljeniku nego i mladoj osobi izašloj iz školskih klupa da ne ispunjava postavljene uvjete. A najvjerojatnije, ako bi se radio izbor, mladi šef ili šefica bi se odlučili ipak za one mlađe jer je lakše mladu osobu oblikovati, nego mijenjati ustaljene navike starijeg.
Kod umirovljenika koji su radili na poslovima intelektualne prirode, sve je češća pojavnost da nekadašnji predavač sada postaje prodavač, da se fizičaru nudi prodaja “posmrtne
pripomoći”, da profesorica pruža njegu nepokretnoj osobi i slično. Nude se i poslovi u pekarnici ili u trgovačkim lancima, na slaganju proizvoda na polici ili možda posao blagajnika.
Umirovljenicima koji rade poklonite lijepu riječ
Naravno, niti jedan posao nije niti bi smio biti sramota. Međutim, svima ovima koje sam navela kao primjer, umirovljenicima koji su radili intelektualne poslove, ili su, primjerice bili suci prvonstupanjskog suda, nije jednostavno staviti pekarsku kapu ili maramu na glavu, odjenuti radnu odjeću, penjati se po ljestvama i slagati proizvode u trgovačkom lancu, biti blagajnik i drugo. Takva osoba je u svojoj nekadašnjoj radnoj sredini po poziciji radnog mjesta bila iznad većine. Većina se ne bi ugodno osjećala da ih netko prepozna u novoj situaciji.
Vizualizirajući situaciju i imajući na umu ljudsko dostojanstvo, stvara se osjećaj degradacije i nelagode, uz svo iskreno poštovanje svake vrste rada. Kod ovakvih slučajeva umirovljenika rješenje bi moglo biti u poslu hobiju za koji imaju dara, a koje je trebalo na neki način probuditi još dok su bili aktivni. Uglavnom, važno je, ne iznenaditi se susretima s umirovljenicima na poslu nakon umirovljenja i to na mjestima gdje to nije “njihovo područje”. Poklonite im i poneku lijepu riječ.
Ako vam se dogodi da vam bivši profesor otvori ljubazno vrata taksija, možda je to baš prava prilika da se zajednički osvrnete i oprostite si onu nesretnu jedinicu koja je ostala u ružnom sjećanju i sve izgladite uz zajedničku kavicu. I profesor je evoluirao. Sada i on barata sa suvremenom navigacijom.
Zarada od posla u mirovini veseli kao školski džeparac
Zapošljavanje umirovljenika svih profila, a koji to žele i kojima zdravlje to dopušta, imalo bi terapijsku, a i financijsku svrhu i trebalo bi postati ozbiljniji, sustavni projekt zajednice. I oni koji se teže kreću, ali koji su maštoviti, bistrog uma, spretnih ruku i vještina koje su razvili tijekom života, mogu učiniti puno toga vrijednoga. Najvažnije je da se kroz bilo koju vrstu rada manje razmišlja o starosti, starenju, bolesti, lošem vremenu i skupoći. Kada bi se tako pristupilo problemu, bilo bi manje depresija, anksioznih stanja i posjeta liječniku, a samim time i
manjeg opterećenja za zdravstveni sustav, kao i bolje obiteljske atmosfere. Mala zarada od umirovljeničkog rada veselila bi ih kao školarca džeparac.
Na kraju, jedan američki autor u svojoj knjizi je napisao otprilike ovako: “Nikada ne mislite da ste stari i da starite. Živite mladenački, sada i zauvijek.” One koji uspijevaju živjeti u
skladu s navedenim motom, posebno prepoznajemo i obično znamo reći za njih da su „vječiti, mladići ili djevojčice“, odnosno, evergreeni.
Autor: Katica Novosel
