‘Preferiram jela na žlicu’: Veliki majstor kuhinje Stevo Karapandža otkrio neke svoje male tajne
Stevo Karapandža priznati je kuhar u svjetskim okvirima. Nama je, pak, ostao najpoznatiji po emisiji ‘Male tajne velikih majstora kuhinje’. Više ne gostuje na televiziji, ali i dalje kuha. Ima restoran u Švicarskoj i često sudjeluje u kulinarsko-humanitarnim akcijama. Otkrio je kako je započeo svoju karijeru, što se sve promijenilo u suvremenom kulinarstvu, ali i koje današnje hrvatske kuhare izuzetno cijeni.
Stevo Karapandža | Foto: Screenshot: YouTube/HRT
Stevo Karapandža, veliki majstor koji je otkrivao male tajne kuhinje tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u televizijskoj emisiji “Male tajne velikih majstora kuhinje” skrasio se posljednjih godina u Lovranu. Svoju karijeru i titulu najpoznatijeg kuhara na ovim prostorima veže upravo uz Primorje. U Opatiji je završio kuharsku školu, a zatim i Hotelijerski fakultet. Diplomski rad mu je bilo izučavanje makrobiotike Istre.
Razgovarajući s novinarom Glasa Istre, Brankom Biočićem, Karapandža se prisjetio dana kad je promovirao razna jela, ali i Podravkinu Vegetu. Iako je emisija trajala svega pet minuta, uspio je, kaže, pokazati više od 1.000 recepata iz domaće, ali i inozemne kuhinje.
– To je bila jedna od prvih emisija na televiziji, Jamie Oliver se tada još nije ni rodio. Dvadeset godina sam radio tu emisiju, bila su to jako lijepa vremena. Prvih deset godina sa mnom je radio pokojni Ivo Serdar koji je bio voditelj, a režiser je bio veliki Angel Miladinov. Drugih deset režiser je bio Saša Zalepugin, a voditelj Oliver Mlakar. Ja sam ostao uvijek isti. Bilo je to jedno veliko i lijepo iskustvo, proputovali smo cijelu bivšu Jugoslaviju, išli malo i u druge zemlje. Uvijek smo nešto mijenjali pa je emisija bila zabavna, u tih pet minuta pokazali smo više od tisuću recepata. Pokazivali smo pripremu jela i na kraju prikazali kako se to servira pa je to bila i edukativna emisija, prisjetio se Karapandža.
Razbijanje stereotipa
Iako ga već neko vrijeme nema na malim ekranima, nije se povukao iz javnog života. Stevo Karapandža stalno sudjeluje u humanitarnim i kulinarskim akcijama i pritom još uvijek susreće svoje kolege koji ga “krive” što su završili kao kuhari. No, on je ponosan na to. Osim što je približio puku mnoge delicije, razbio je i neke stereotipe vezane za kuharstvo.
– Kad sam se školovao za kuhara i počeo raditi, za to moje lijepo zanimanje govorili su da je ženski posao, da to nije za muškarca. Bilo je puno lijepih, smiješnih i zanimljivih događaja. Kasnije su me prepoznavali i zaustavljali na ulici, na javnim mjestima, tražili autograme i slikanje sa mnom. Čak i danas ne mogu proći po ulici, a da me ljudi ne prepoznaju. Još sam uvijek prisutan i sudjelujem u raznim akcijama. Nedavno sam sudjelovao u humanitarnoj akciji Crvenog križa u Rijeci gdje su hranu pripremali poznati kuhari iz riječke regije. Sve je to bilo na televiziji i u novinama i ljudi se me prepoznali. Rekao sam supruzi da se nigdje ne mogu sakriti, jer me svi znaju. Nekad je to zgodno, svakome se odazovem na slikanje, ne vidim tu nikakav problem. U svom sam poslu dostigao jednu lijepu razinu i ponosan sam što je ova struka doživjela procvat i da se puno mladih ljudi odlučuje za zanimanje kuhara, da to danas nije sramota. Štoviše, ljudi se natječu tko će bolje kuhati, bilo kući ili vani. Danas svi kuhaju, rekao je Stevo.
Kuhari uče cijeli život
On je, zapravo, bio pokretač jednog trenda kulinarskih emisija na ovim prostorima. U njima se isprofiliralo nekoliko mlađih kuhara, a stalno stasaju nove generacije. Nije propustio istaknuti da cijeni rad Hrvoja Zirojevića i Davida Skoke. Smatra da su to kuhari koji zaslužuju pažnju, iako ističe kako u današnjim kulinarskim emisijama nema toliko “mudrosti” kao u njegovoj “Vegeti”, možda baš zato jer danas svi kuhaju, a internet je prepun recepata i sličnog sadržaja.
– Ja ih uglavnom ne pratim, više pratim strane emisije koje nude recepte, a ima vremena i da se zapišu i nešto novo nauči. Kod nas je to dosta zbrda – zdola, ima jednoličnih emisija, uvijek se ponavljaju ista jela… Ti neki master chefovi u stvari ne postoje. U bivšoj Jugoslaviji samo je jedan Slovenac imao titulu master chefa. Ja imam desetke diploma i priznanja od raznih svjetskih kulinarskih organizacija gdje me proglašavaju master chefom, ali to nije službena titula. A to što oni dodjeljuju tu titulu nekoj curici koja je tamo nešto naučila kuhati, koja se trudi… Kakav je ona master chef? Lijepo je vidjeti da se ljudi zdušno bore da bi pobijedili u kuhanju i da to pokažu na nekoj razini, ali što poslije emisije? Nemoguće je da se kasnije ozbiljnije bave tim poslom, rekao je slavni kuhar.
Dodao je da kuhari uče cijeli život, iako karijeru trebaju graditi do 30. godine i to tako da putuju po svijetu i promijene nekoliko restorana. Priča kako je svoju karijeru započeo guljenjem krumpira, čišćenjem luka i pranjem suđa. Danas je međunarodni sudac koji ističe da se kultura nekog naroda ogleda i u kuhinji. Preferira talijansku, francusku i španjolsku kuhinju, baš tim redom, ali i jela “na žlicu”.
– Preferiram jela sa žlicom, volim maneštru, maneštra mi je ispred bifteka. Supruga i ja kombiniramo salate, ribu, kuhano meso. Nikada se ne držimo neke navike da se stalno jede meso, dakle mesina, mesina, pa opet mesina. Treba biti umjeren. Posljednjih nekoliko godina skoro da i ne večeram. Kada me netko pozove na večeru, skoro da mi je muka. Volio bih da ta večera bude što ranije, da ne odem u krevet sa ciglom u želucu, rekao je i savjetovao mladima da u prehranu uvedu što više povrća, ribe i salate.
Danas svi mogu kuhati
Osim rada na televiziji bio je izvršni glavni kuhar InterContinental, pa je bio menadžer hrane i pića u Esplanadi, a potom i na mjestu direktora hotela Holiday Inn, u kojem je dobio otkaz zbog imena u vrijeme raspada Jugoslavije. Nakon toga vodio je uspješne restorane u Švicarskoj.
Napisao je sedam kuharica, od koje su neke prevedene na njemački, ruski i engleski jezik. Radio je i u restoranu londonskog hotela Savoy, a čest je gost, odnosno mentor na profesionalnim treninzima diljem Europe. Od 1998., Stevo sa suprugom i djecom vodi vlastiti restoran “Sonne” (na njemačkom – sunce).
– Gastro scena se uvelike promijenila, enormno. U odnosu na ranija vremena, svima su nam danas porasli i standard i platežna moć, na tržnicama ima svega i to daje mogućnost ljudima da se kvalitetnije hrane. Tu su i razni začini, ljudi više putuju pa su puno toga vidjeli po svijetu i donijeli sa sobom. U vrijeme dok sam bio šef kuhinje u zagrebačkom InterContinentalu po namirnice sam išao u Graz, a danas ne morate ni u Graz ni u Trst. Sve imamo ovdje. Standard, TV i internet su učinili svoje. Sve nam je pri ruci, zaključio je Stevo Karapandža dodavši da je kuhaču kod kuće prepustio supruzi Renati.
