U pravo vrijeme na pravoj frekvenciji: Dvojicu umirovljenika s različitih krajeva svijeta spojio je neobičan hobi
Sresti Željka na Maksimiru toga dana činilo se nezamislivim dok se nije dogodilo. Tko bi rekao da je u Zagrebu moguće sresti umirovljenika koji u parku uspostavlja radijsku vezu s nekime tko se nalazi na drugom kontinentu. Još je manje bilo zamislivo da će se tamo pojaviti umirovljenik iz Švicarske, također radioamater, koji slučajno poznaje Željka jer uspostavljaju vezu na istoj frekvenciji.
Maksimir je mnogim umirovljenicima savršeno mjesto za bavljenje njihovim hobijima. Mnoge smo tamo zatekli kako fotografiraju prirodu, bave se sportom, čitanjem ili šetaju s unucima. Onda nam je, jednoga dana, za oko zapeo umirovljenik koji se bavio nečim neuobičajenim, što nikada prije nismo vidjeli u zagrebačkom parku. Na visoko drveće postavio je žice koje je rezao, centimetar po centimetar, pažljivo nešto odmjeravajući. U ruci je držao neobični uređaj.
“Oprostite, smijemo li pitati, čime se bavite?”
“Naravno da smijete”, rekao je i počeo objašnjavati kako s te lokacije uspostavlja komunikaciju s drugim dijelovima svijeta. Bez obzira na to što je vidno bio jako zadubljen u svoj proces, Željko je s osmijehom na licu ispričao svoju priču.
“Ja sam radioamater koji koristi suvremenu radijsku opremu za komunikaciju s ostalim radioamaterima za javne potrebe, u ovom slučaju za rekreaciju”, odmah nas je opskrbio definicijom.
Željko nam dalje priča kako ima apartman u Poreču i tamo ide sutradan s unucima. “Provest ćemo dva i pol mjeseca na obali. Tamo radim isto ovo. Komuniciram sa svijetom”, objašnjava, podešavajući uređaj.
“Ovim instrumentom mogu provjeriti frekvencije. Antena mora biti na pravoj frekvenciji. Pomaknite se, jer mi ometate uređaj!”, upozorava Željko, strastveno.
U jednom trenutku, Željko zastaje. Sve je namješteno i spremno za uspostavu veze. Uzbuđeni smo, koliko i on, jer ćemo ubrzo komunicirati s nekime tko je proveo jednako toliko vremena, u nekom drugom dijelu svijeta, da dođe na istu frekvenciju kako bi čuo gdje se mi nalazimo. Međutim, ostajemo razočarani. Željko nije ponio svoju radio stanicu od kuće, pa nije bilo moguće čuti drugu stranu radijske veze.
“Sada samo namještam frekvencije prije ljetnog odmora”, objašnjava umirovljenik i u tom trenutku shvaća kako mora prerezati dodatnih pet centimetara žice, jer nije pogodio frekvenciju. Željko se baca na posao, a mi nastavljamo promatrati. U tom trenutku, prilazi nam drugi umirovljenik i, na engleskom, pita Željka: “Radite antenu? Iz koje ste države?”
Željko, na tečnom engleskom odgovara kako je iz Zagreba, a ovaj drugi kako je iz Švicarske. Predstavlja se: “HB9alfa…”, a Željko prepoznaje nadimak. Ranije su već komunicirali, a sada su se slučajno upoznali uživo. Obojicu je to poprilično uzbudilo, pa se razgovor nastavio.
“Često sam u Dubravi, ovdje sam uvijek za Uskrs i na ljeto, žena mi je iz Krapine…, priča Švicarac vidno iznenađenom Željku. Kaže kako se ujutro i on bavio radioamaterizmom u Maksimiru, a sada se vraća kući.
Na šest metara sam možda 20 ili 25 godina, imam 400 kontakata, govori Željko Švicarcu, na što će ovaj: “Ja imam samo jedan uspostavljen kontakt!”
Željko je jedina osoba s kojom je švicarski umirovljenik ikad uspostavio kontakt, a sada ga je dobio priliku uživo upoznati.
Švicarac svojem poznaniku iz svijeta radioamaterizma priča kako je prije 21 godinu upoznao svoju suprugu u Krapinskim toplicama. “U početku samo pričali na engleskom, pa su nam djeca rekla da se ne razumijemo, da zapravo nismo u braku, onda smo prešli na njemački”, govori.
Željko ga pita razumije li štogod hrvatskog, na što ovaj odgovara jednom riječju: “Pivo.” U tom trenutku, iz poznanstva se počelo rađati prijateljstvo. Željko je, naposlijetku, pozvao gosta na sladoled i besplatno noćenje u svom hotelu na Kvatriću. Dogovor ipak ostaje za drugi put, jer turist mora natrag u svoj dio svijeta.
U Hrvatskoj danas postoji stotinjak radioklubova te preko 2000 aktivnih radioamatera. Kada netko govori o tom hobiju nekome tko saznaje za njega po prvi put, čini se pomalo besmislenim. Međutim, izgleda da je, osim što može poslužiti kao korisna vještina u kriznim situacijama, radioamaterizam odličan način za uspostavljanje novih prijateljstava diljem svijeta. Putovati je moguće i bez pomaka s mjesta, ako se nađete na pravoj frekvenciji u pravo vrijeme.
