Prabaka Ratka počela je raditi sa 16 godina, a danas joj najviše smeta – samoća
Ratka Rodin jedna je od onih umirovljenica na kojoj se godine ne vide. Ova 78-godišnja majka dvije kćeri i sina ima čak devetero unučadi i dvije praunuke. U mirovini joj nakon suprugove smrti najviše smeta samoća, a s nama je rado podijelila svoj životni put od prvog zaposlenja u tvornici ribe kada je imala samo 16 godina, preko Australije pa do današnjih umirovljenički dana.
Udovica Ratka Rodin mirovinu je zaradila u Australiji (Foto: J. Grgurić/Mirovina.hr)
Raditi je počela u tvornici ribe na svom rodnom otoku Prviću kada je imala samo 16 godina. Njezini roditelji u to su vrijeme morali platiti tadašnjih 2.000 dinara, jer je prekinula školu koju zbog zaposlenja nikada nije imala prilike završiti. Tamo je provela pet mladenačkih godina, nakon čega je preko prijateljice upoznala njezina brata, udala se za njega i napustila radno mjesto.
Život joj se potpuno izokrenuo nakon suprugove smrti
Ratka Rodin (78) staž je morala dokupiti kako bi stekla minimalnih 15 godina za mirovinu koja joj danas iznosi najmanje što je moguće, 1.200 kuna. Platila je dokup, kaže, tada nekih dvije tisuće maraka. Srećom, od hrvatske mirovine kao udovica ne mora živjeti. Uostalom, ne bi niti mogla. Naime, gotovo četiri puta veću mirovinu za manje godina rada zaradila je u Australiji.
“Udala sam se 1961. kada sam imala 19 godina. Samo deset dana kasnije, moj je suprug otišao u Australiju. Dok je bio tu, ostala sam trudna, a kada me odveo tamo, dijete je već imalo 13 mjeseci. Bili smo razdvojeni skoro dvije godine odmah nakon vjenčanja. Nije bilo lako. Zašto je otišao? Tetak i teta počeli su mu sređivati papire prije nego što je mene i upoznao” – započinje nam svoju životnu priču umirovljenica Ratka Rodin.
U Australiji je s poslovima imala sreće, mogla je birati pa je tako radila u tvornici pločica, a sa sobom bi vodila i svoju kćer Natašu, jer je nije imala komu ostaviti. Srećom, poslodavci su imali razumijevanja. Taj joj je posao brzo dosadio pa je raditi nastavila u tvornici najlonki, krojačnici…
Vratila se u Hrvatsku 13 godina kasnije trudna sa sinom Markom, dok se Rosemary rodila u Australiji. Zahvaljujući toj zemlji, danas iz nje prima 700 američkih dolara mirovine, što je oko 4.400 kuna.
Suprug Ljubim preminuo je prije 11 dugih godina. Umro je od srca posve neočekivano dok su toga studenoga u lokalnoj uljari pravili maslinovo ulje.
“Život mi se nakon njegove smrti u kompletu promijenio. Nema gore stvari na svijetu od samoće. Ni danas to nisam do kraja prežalila. I dalje ne volim spavati sama u praznoj kući. Nakon njega, izgubila sam i brata i sestru u vrlo kratkom vremenu. Strašni su to gubici, velika tuga. Ljubim i ja u braku smo bili 47 godina. Spasilo me što sam nakon njegove smrti otišla živjeti kod kćeri ” – govori nam gospođa Ratka.
Korona im je oduzela sitne, ali važne gušte
Danas je najsretnija kada ide kod jedno od svoje troje djece, čak devetero unučadi i dvije praunuke. Ispunjavaju je šetnje, druženja, prijateljstva, čari otoka, ali i česti odlasci u voljeni Šibenik… No, korona joj je i te sitne gušte poremetila kao i svima.
“Zaista nam dobro dođe taj Facebook pa smo svakodnevno u kontaktu unatoč okolnostima. Kave su ipak sada dosta rjeđe, svi se čuvaju i boje za zdravlje, što je u našim godinama razumljivo. Ipak, fale ljudi, korona ih je otuđila. Nekada je u kući bila cijela familija, uživala sam u tim danima, a sada sam ostala sama” – dodaje Ratka.
Ratka i njezina gerontodomaćica Ilijana (Foto: J. Grgurić/Mirovina.hr)
Srećom, tu je gerontodomaćica Ilijana Galijot koja ju svakodnevno obilazi. Osim vrijedne pomoći još jednog para ženskih ruku u kući, važniji je topli razgovor kroz koji razmjenjuju iskustva, međusobno si obogaćujući život. Naličje je to projekta “Zaželi” kojega provodi i lokalna udruga Otok. A upravo je prijateljstvo i druženje ono što starijim korisnicima danas najviše treba, jer suđe i prašina – mogu čekati.
