Plavokosi vihor po desnom krilu iz Varteksa koji je igrao protiv Pelea i Beckenbauera
Ono što su danas Lionel Messi ili Cristiano Rondalo nekad je bio Pele. Jedan od najvećih igrača u povijesti nogometa koji je u svojim poznim godinama igrao za američki Cosmos. Svlačionicu je s njim dijelio i veliki Franz Kaiser Beckenbauer.
Junak naše priče Jurica Kolonić (63), koji sa svojom obitelji živi u Trnovcu u blizini Varaždina, imao je te sreće da se s nogometnim velikanima kao što su Pele i Beckenbauer nađe oči u oči.
“Bilo je u vrijeme kad je krenula opća popularizacija nogometa u SAD-u. Te 1977. godine igrao sam za Rochester Lancer. Igrali smo polufinalu profesionalne američke nogometne lige, a na drugoj strani su bili Pele i Beckenbauer. Priznajem, imao sam tremu, ali odigrao samo dobro. No, u tom trenutku ispunili su mi se dječački snovi”, opisao je Jurica Đuro Kolonić kojeg su Amerikancu prekrstili u George.
U tom razdoblju upoznao je i velikog Eusebija.
“S Eusebijom me upoznao trener Vladica Popović. Upoznali smo se u jednom kasinu u Las Vegasu i u onom trenutku kad smo se rukovali izgubio je 500 dolara” – otkrio je Kolonić.
Spašavao ljude iz požara
Iako se u SAD-u zadržao samo šest mjeseci, primio je vrlo vrijedno priznanje – proglašen je počasnim građaninom Rochestera jer je pomogao u spašavanju ljudi iz požara.
“Nisam dvoumio ni trenutka. Cimer i ja smo bili smješteni u nasilju gdje su uglavnom bili bogati stariji Amerikanci i izbio je požar. Krenuli smo kucati po vratima i spašavati ljude” – ispričao je Đuro kojeg je srce vuklo kući.
Da nije Kolonić, plavokosi vihor na desnom krilu, imao kvalitetu, nikad ne bi imao stigao u profesionalnu američku nogometnu ligu. Njegovi nogometni počeci su pak vezani za Varteks. Otkrio ga je prije 46 godina Varteksov skaut za Međimurje, Aleksandar Krleža u Sv. Juraju. Stigao kao 18-godišnjak i početak mu nije bio nimalo lak.
“Svaki dan pješke ili biciklom išao sam do Čehovca na vlak te u Varaždin i tako natrag, a nekad smo znali prespavati na stadionu. Nije nam bilo nimalo lako, no obožavali smo nogomet” – rekao je Jurica Kolonić.
Željeli ga Dinamo, austrijski prvoligaš…
Ono što je mladi plavokosi mladić ubrzo je postao nezamjenjiva karika Varteksovog sastava. Igrao je na poziciji desnog krila, a bio je izuzetno hitar tako da je uvijek stvarao probleme protivničkim braničima. Kad je Varteks 1973. godine ispao iz Druge jugoslavenske lige Zapad, imao je kratku epizodu u slovenskoj Muri, no ubrzo se vratio. Htjeli su ga dovesti i zagrebački Dinamo, velenjski Rudar, Osijek, Zagreb pa čak i austrijski prvoligaš Wiener SC.
“Čelni ljudi Rudara po mene su stigli s kovčegom punim novca. Ubrzo su to saznali u Varteksu i dali mi još jedan stan. Željeli su me Dinamo i Osijek, ali meni je obitelj bila na prvom mjestu. Malo žalim jedino za time da nisam otišao u redove Wienera jer tamo bih mogao još napredovati i igrati na profesionalnoj razini” – objasnio je Kolonić.
Igrao je i za amatersku reprezentaciju Jugoslavije, a nosio je godine 1984. nosio olimpijski plamen. Profesionalnu karijeru prekinuo je 1985. godine i to zbog neugodne ozljede prepona. Samo dvije godine izdržao je bez nogometa. Kopačke je izvadio iz naftalina i zaigrao je za Trnje, klub iz Trnovca gdje je Đuro izgradio kuću. S Trnovčancima se uspio plasirati u Drugu hrvatsku ligu.
“Otišao sam na odmor u Stuttgart s obitelji, no iz kluba su me zvali da pomognem. Nisam mnogo dvoumio, sjeo sam u automobil i dojurio na uzvratni susret. Prvi susret u Strahonincu protiv Partizana završio je 1:1. Drugi na koji sam stigao, prešavši više od 700 kilometara pobijedili smo 6:1. Postigao sam hat-trick te je na meni bio napravljen penal. Nakon susreta popio sam gemišt, pojeo par kobasica i vratio se u Stuttgart natrag k obitelji”, istaknuo je Kolac koji je igračku karijeru prekinuo s 36 godina.
Bogata trenerska karijera
Nakon igračke karijere, započeo je trenersku karijeru. Prvo je vodio juniore Trnja, a kasnije Nedeljanec, Podravinu, Bojovnik iz Golubovca, pa Mladost iz Šemovca, Trnje, Plitvicu iz Gojanca, Zelengaj, Hrašćicu, Novi Marof i Spartak iz Male Subotice. Posljednji angažman imao je u Plitvici iz Gojanca, koja se natječe u Četvrtoj hrvatskoj ligi Čakovec-Varaždin
“Vodio sam mnoge klubove u Varaždinskoj županiji. Svakako bih izdvojio epizodu s Podravinom iz Ludbrega s kojom sam uspio ući u Drugu ligu, s Novim Marofom sam igrao kvalifikacije za 3. HNL. Pohvalio bih se sa svoje posljednje dvije epizode s Plitvicom iz Gojanca i Zelengajem iz Donjeg Kućana s kojima sam uspio izboriti ostanak u ligi”, rekao je Kolonić, vlasnik UEFA-ine A licence.
Poznati brk, osim što je trener, radi u Koki na mjestu kontrolora i vrlo je često na terenu. Ipak za manje od godinu dan trebao bi u mirovinu.
“Imam dvije unučice i dva unuka te sam na njih posebno ponosan. Sretan sam čovjek jer imam skladnu obitelj koja mi je uvijek bila velika podrška i bez njih ne bi uspio. U mirovini se namjeravam dodatno posvetiti obitelji i naravno nogometu. Vjerujem da će mi se pružiti prilika da treniram momčadi nešto višeg nogometnog ranga”, zaključio je Kolonić.
