Pitali smo umirovljenice kako se 8. mart slavio u Jugoslaviji: “Radile smo samo četiri sata, a tko je mogao uzeo bi slobodan dan”
Kada spomenemo Dan žena, sjetimo se najprije crvenog karanfila i komunizma, ali i prvih cica-maca koje smo brali našim majkama. Ovaj značajni datum u Jugoslaviji obilježavan je kao 8. mart. No, bez obzira na režimske konotacije, toga datuma u proslavama se i te kako uživalo. Pitali smo naše stare sjećaju li se kako je to nekada izgledalo.
“Bilo je jako lijepo. Radili smo samo pola radnog vremena na taj dan, a nakon toga je bila organizirana zakuska i čestitanje. Sve radnice su dobivale cvijeće i poklone. Na taj dan nikada nismo radile osam sati. I muški su slavili s nama, nije bilo žene koja nešto ne bi dobila, a darivale smo se i međusobno. Ako je žena bila šefica, dobivala bi zajednički poklon od svih” – prisjeća se umirovljenica Ankica Čerkez koja je radila u tvornici Radnik.
Kada zakaže muž, darivala bi djeca
Neke žene nisu ni morale doći na radno mjesto, ali zbog prirode posla nisu baš sve mogle uživati u ovakvoj povlastici.
“Radila sam u zagrebačkom hotelu International. Međunarodni dan žena obilježavao se jako svečano uz ručak, pjesmu, druženje i ples, a dobivali smo ruže. Ipak, radilo se punom parom, jer posao nije mogao stati. Moralo se kuhati, spremati sobe, činiti sve za goste kao i svaki drugi dan. Tko je mogao dobiti slobodan dan, dobio ga je. Slavilo se i privatno, jer ipak se radilo o tome da su žene stekle pravo glasa. Iako se muž baš i ne bi svaki put sjetio, poklone sam dobivala uvijek i kod kuće od kćeri, a sada me unuci daruju. Jedan je u Latviji i svake godine me nazove na Dan žena – ispričala je Dušanka Valenta.
Fešte u društvenom domu
Uz fešte na poslu i kod koće, u prigradskim naseljima masovne proslave organizirale su se u društvenim domovima.
“Osmi mart obilježavali smo kroz programe i zabave u društvenom domu gdje se slavilo i plesalo. Nekada se do toga jako držalo, sada smo stariji pa možda i zato više ne slavimo kao prije. Bilo je normalno da žena uvijek nešto dobije na taj dan koji je ipak važan za ženska prava i položaj u društvu” – kaže nam Marica Kocmanić.
Proslava ženskih prava i postignuća, a ne komunizma
Međunarodni dan žena simbolizira njihova društvena i politička prava, dostignuća i slobode. Prvi Dan žena proslavljen je zapravo u veljači, 28.2. 1909. godine u SAD-u, nakon čega je bio vezan uz radnice i njihove uistinu loše radne uvjete. Prvi protest u tekstilnoj industriji dogodio se na današnji dan davne 1857. godine u New Yorku, nakon čega su se istoga dana demonstracije ponavljale i narednih godina. Najpoznatiji je bio prosvjed 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Osnivali su se sindikati, održavale ženske konferencije, a sve je kulminiralo požarom u tvornici Triangle Shirtwaist 1911. godine.
U Rusiji je Dan žena ostao državni praznik koji je nekada slavio herojstvo radnica. Slavile su ga u početku i istočne i zapadne zemlje, a konotaciju s komunističkom ideologijom brzo je gubio, postajući danom kada su muškarci izražavali ljubav i poštovanje prema pripadnicama “slabijeg” spola, ali i djeca prema majkama. No, upravo zbog komunističke konotacije razdvaja se od Majčinog dana, prebačenog na svibanj. Na Zapadu se prestao obilježavati već 1930-ih upravo zbog komunizma, a ponovno su ga proslavile feminstkinje 1960-ih. Službeno, Međunarodni dan žena UN je proglasio 1975. godine.
Kako dame ni danas ne bi ostale zaboravljene, u Sisku se pobrinula gradska vlast čiji su predstavnici ne samo radnicama, nego i korisnicama Doma umirovljenika darovali ruže. Tamo je održan i prigodni program za starije osobe uz pjesmu i fritule. Stihovima su ih razveselili i gimnazijalci u sklopu volonterskih aktivnosti Crvenog križa, a posebno su ih dirnuli Jesenjinovom pjesmom “Pismo majci”, nakon čega su se na pozornicu mladi popeli i zaplesali akrobatski rock ‘n’ roll.
Najmlađi su pak Siščani iz vrtića stigli i na Gradsku tržnicu gdje su čestitkama koje su izradili darovali “kumice”. A na placu tijekom cijela prijepodneva među našim bakama pjesme i plesa – nije nedostajalo.