Otočna uljara radi danonoćno: Njegomir i supruga sami ubrali 3.300 kila maslina
Jedina uljara na otoku Prviću radi danonoćno. U pogonu Poljoprivredne zadruge obrađeno je već oko 100 tona maslina pa će ova godina možda biti i rekordna. Umirovljenik Njegomir sa suprugom je sam pobrao oko 3.300 kilograma ovoga ploda, od čega su dobili oko 430 litara maslinova ulja. Obišli smo uljaru s jednom makinom koja za otočane život znači, a čiji su nam djelatnici, Ivica i Damir, otkrili kako teče proizvodni proces. Upraviteljica Ivana Ivić brine pak za budućnost, jer je stara zgrada u kojoj je smještena uljara namijenjena za rušenje. Apeliraju na Grad Vodice da nađu neko rješenje.
Makina za preradu maslina i proizvodnju maslinova ulja u pogonu uljare Poljoprivredne zadruge ‘Prvić Šepurine’ radi danonoćno. Urod je ove godine iznenadio i najiskusnije, a berba koja se broji u tisućama kilograma uglavnom je pala na pleća starijih žitelja otoka. Među njima je i umirovljenik Njegomir Mišurac koji je u nešto manje od mjesec dana sa suprugom obrao gotovo stotinu stabala. Ubrali su oko 3.300 kilograma, od čega su dobili oko 430 litara ulja. Njegomirovo ulje imali smo prilike probati, a obišli smo i uljaru otočne zadruge u kojoj je nastalo ovo ‘tekuće zlato’.
Masline na preradu nosili svakih pet dana
– Ova godina svakako je rekordna. Zadnja takva bila je 2012. kada smo ubrali 2.400 kilograma, što je gotovo tisuću manje nego sada. Očito se ove godine sve poklopilo. Supruga i ja četiri bismo dana brali pa petoga dana nosili u preradu i tako čak šest puta. Ne držimo masline u moru, najviše iz praktičnih razloga, jer smo u godinama i to je za nas prevelika logistika, a i ovako je ulje kvalitetnije. Idealno bi bilo da masline završe u preradi u roku od 48 sati, ali mi smo stari ljudi, maslinik nam je u kamenu i treba to sve odraditi. Zadovoljni smo s postotkom dobivenog ulja, priča nam umirovljenik Njegomir Mišurac.
Nešto ulja već su prodali za 13 eura po litri, a najveći dio toga ipak podijele. Sve rade ručno, ekološki, po starinski i posla je puno. Trud je velik, a na otocima mehanizacija ne znači puno, jer je teren nepristupačan.
Posljednjih mjesec dana sve se vrti oko maslina, a proizvodnja ulja daje posebnu živost malim otočnim mjestima pa sezona, uz obilje sunca, kao da nije ni prestala. Većina je već pobrala sve što se pobrati moglo, ali brojne masline još uvijek čekaju ‘u moru’ termin prerade koji ove godine nije bilo lako dobiti. Masline su, kažu otočani, ove godine krupne kao šljive pa ih je gušt brati.
Ipak, nepristupačan teren starijim mještanima ne olakšava posao. Nakon branja, pune kante treba donijeti do konobe, masline istresti u bačve, preliti ih morem ili pak kašete i vreće pune svježih plodova odmah utovariti u traktor pa prevesti do uljare i čekati. Kako teče postupak prerade od ploda do ulja, ispričali su nam djelatnici uljare, Ivica i Damir.
Jedna makina dosad je preradila 150 tona
– Kada se masline dovezu, najprije idu na vagu. Poslije vaganja ubacuju se u mlin, gdje se melju pa se ta smjesa pritiskom na gumb prebacuje u miješalicu, a postupak mljevenja traje oko sat vremena. Potom kreće proces prerade, pri čemu makina odvaja otpad, odnosno kominu od ulja. Treba oko sat vremena da sve ulje iscuri, a makina je zapremnine 500 kilograma. Ljudi su uglavnom zadovoljni postotkom ulja koji je bio nešto manji na početku prerade u listopadu, a sada se kreće između 12 i 15 posto. Maslina je sada zrelija, ima u njoj više ulja, dok je ranije imala u sebi dosta vode, objašnjavaju nam Ivica i Damir.
Preko ruku su u posljednjih nešto više od mjesec dana Ivica i Damir prebacili na tone maslina, a najveća kilaža koja im je dovezena odjednom iznosila je oko 2.300 kilograma. Da će uljara ove godine možda oboriti rekorde, ali i koliko ova proizvodnja znači za maleni otok Prvić, ispričala nam je upraviteljica Poljoprivredne zadruge ‘Prvić Šepurine’, Ivana Ivić.
– Dosad je prerađeno oko 100 tona, a kada završi sezona moglo bi biti i više od 150 tona, koliki je bio rekord jedne godine. Lani smo preradili tek četvrtinu dosadašnje kilaže. Uljara je glavni smisao ove zadruge, osnovane 2006. upravo sa svrhom prerade maslina i proizvodnje maslinova ulja. Osnovali su je brojni mještani i ona je njihova te postoji zbog njih. Cilj nam je bilo kupiti stroj, što smo uz pomoć fondova i Grada Vodice i učinili pa otok ima svoju makinu otada. Dotad se s maslinama moralo ići s otoka u Vodice na preradu, što je bio mukotrpan posao, pogotovo za starije ljude, priča nam Ivana Ivić.
Apeliraju da se osigura prostor za uljaru u budućnosti
Inače, do prije dvije godine na Prviću je radila i jedna privatna, starinska uljara na ‘prešu i torbe’ pa su mještani imali izbora. Međutim, Damjanka i Vlado morali su zatvoriti svoj kućni pogon, jer je posao za ove vlasnike u mirovini postao fizički pretežak. Nekada su na otoku radile i starinske preše preko kamena, no taj je zanat izumro prije više od pola stoljeća.
– Grad Vodice nam je 2006. godine pomogao u nabavi stroja i opremanju uljare, ali budućnost nam je neizvjesna. Naime, zgrada u kojoj je smješten pogon u središtu mjesta stara je i namijenjena za rušenje. Nadamo se da će nam gradska uprava izaći u susret i naći prostor kako bi se zadržala ova djelatnost koja na otoku doista znači život. Zadrugu smo postavili na noge, izvukli je iz dugova, a učestalo doniramo dio zarade za otočne manifestacije. Također, tu su i dvije plaće koje isplaćujemo našim radnicima s otoka. Tako da, novac od uljare vraća se mjestu i ostaje u mjestu, dok članovi zadruge imaju i popust na preradu, ispričala nam je Ivić koja se volonterski svesrdno zalaže za opstanak ove važne tradicije na otoku Prviću.