Iz perspektive današnjih umirovljenika, od kojih su mnogi u obiteljskoj, invalidskoj i prijevremenoj mirovini, dok su neki u starosnu otišli već sa 55 godina, mogućnost rada do 68. potpuno je nezamisliva. Naši sugovornici kažu nam da je i 60, odnosno 65 godina previše, a kamo li još tri godine dulje. Na tu opciju, da su je imali u svoje vrijeme, ne bi se odlučili ni u ludilu. Ne žele to ni svojoj djeci ni svojim unucima, tim više jer ne vjeruju da će na taj način uživati puno veće mirovine i lagodniji život u starosti.
Marijana Klobučar Foto: Mirovina.hr
Mirovinska reforma početkom ove godine donijela nam je kasniji odlazak u prijevremenu i starosnu mirovinu. Od 2027. i žene bi radile do 65. godine, a od 2033. godine u starosnu mirovinu bi svi išli sa 67. Ako ovih dana predložene izmjene zakona prođu, već od iduće bi godine raditi mogli do 68 godina. O tri godine produljenja nakon 65. odlučuje sam radnik, a nakon toga raditi može još dvije godine prema dogovoru s poslodavcem, dakle i do 70!
Dulji ostanak na tržištu rada cilj je ove Vlade, što bi budućim umirovljenicima donijelo i veće mirovine. No, je li takva ideja uopće realna i moguća za većinu starijih od 60? Pitali smo nekadašnje krojače, zdravstvene djelatnike, nastavnike i administratore bi li koristili tu opciju da su je imali u svoje vrijeme te smatraju li da je to dobro za njihovu djecu i unuke.
“Ne mogu si zamisliti da sam radila onda do 68 godina, ma ni puno kraće. Ni govora, ne bi trebali povećavati dob za mirovinu, i ovo sada je previše! Ja sam vam išla sa 55 godina starosti i 35 staža. U kancelariji je još i lako, ali sve smo tada radili ručno, nije baš kao danas” – kaže nam Marijana Klobučar.
Treba i dobar vid i zdrava kralješnica
“Ma kakvi, prestrašno. Generacije su sve bolesnije. Na terapijama srećete mlade ljude koji imaju zdravstvenih problema zbog rada, kako onda ne bi tek oni iznad 60 imali. Što će naši unuci? U mirovini sam devet godina, živim sama od svoje, država mi plaća dopunsko zdravstveno osiguranje, onda si možete misliti kolika je, jer sam otišla pet godina ranije. Plaće su tada bile minimalac kao i danas. S godinama čovjek gubi vid, odlazi kičma od stajanja”- kaže nam umirovljena dentalna asistentica Nada.
Umirovljena krojačica Ljubica napominje nam da umirovljenici s primanjima od oko 2.000 kuna nisu iznimka, nego pravilo. Tim više ljute ju oni povlašteni koji svoje mirovine nisu zaradili. Iz istog razloga nije ni za nacionalnu mirovinu za starije osobe bez 15 godina staža, jer pita zbog čega se onda ona 35 godina svako jutro morala ustajati i trpjeti na radnome mjestu.
“Nema šanse. Za ono što sam ja radila, u konfekciji, treba vam vid i kralješnica. Radili smo do zadnjeg, a mirovine su nakon svega tolike da je sramota reći. Ako ništa, barem nisam s ljudima morala razgovarati, šutiš i ispunjavaš svoju normu. Ne znaš što je gore od toga kada te već stignu godine. Žena bi najdulje trebala raditi do 60, a muškarac još ajde nekako do 65, sve više od toga nema smisla i ne donosi nikome ništa dobro. Čitamo ovih dana da ionako neće ni biti za mirovine kroz par godina. Išla sam u mirovinu sa 35 godina staža i 55 starosti, imam 2.290 kuna i sama od toga živim. Imate za režije, hranu i dvoje gaće. Lijekovi su skupi” – priča nam gospođa Ljubica.
Što će nam mladi šetati, a stari raditi?
Mirovinu od 1.300 kuna prima 64-godišnja umirovljenica Nada. Radila je 27 godina, a zbog stečaja robne kuće 17 godina prije umirovljenja provela na Zavodu za zapošljavanje. Iz tog razloga smatra kako rad u starosti nije realan, jer posla nema, a plaće su male.
Ni umirovljeni učitelji ne vide se s djecom nakon 65. godine.
“Predugo. Poslodavci se s razlogom ljute. Pa nije radnik od 68 kao onaj od 38, što je njima? Najviša granica je 65, i to je previše. Što će nam mladi šetati, a stari raditi? Nije mi jasno kome to ide na ruku. Pa jel vama treba životni standard sa 68 godina? Ako nisi do tada stekao ništa, ni nećeš. Ja kao učiteljica ne bi izdržala toliko dugo raditi, iako sam jako voljela taj posao” – kaže nam umirovljena učiteljica Ljubica.
Gordana Lovreković radila je samo 12 godina i naslijedila obiteljsku mirovinu od 1.900 kuna. Kako ni sama nije sakupila minimalnih 15 godina staža, ideju nacionalne mirovine pozdravlja, jer je ona, kaže, bolja nego socijalna pomoć.
“Do 60. godine trebali bi raditi i muškarci i žene. Kakvih 65 ili 68? Sin mi radi na moru, a kći mi je njegovateljica, ima malu plaću, a operirala je i koljeno koje joj je otišlo zbog posla. Kako će ona? Za promijene sam uvijek, samo ako to nekuda vodi, da se to osjeti na plaćama i mirovinama. Zašto mlade ne zapošljavaju, a stare puste u mirovinu? Na burzi je i mnogo starijih od 50 godina, jer su se tvornice zatvorile pa ih više nitko neće – kaže nam Gordana Lovreković.
