Nakon što su Nezavisni hrvatski sindikati objavili cijenu ovogodišnje uskrsne košarice, odlučili smo otići u kupovinu s našim umirovljenicima i provjeriti koliko troše. Sisačka tržnica poslužila nam je kao idealno mjesto za razgovor o tome kako žive i uspijevaju unatoč malenim mirovinama. Neki su i zadovoljni, a uz potrošačku priču, s nama su podijeli i – onu životnu.
Umirovljenice Nataša i Viktorija uskrsni stol pune s tržnice J. Grgurić/Mirovina.hr
“Potrošnja će biti u skladu s mogućnostima, dakle šunkica, francuska salatica, malo meseka se ispeče… Bit će i kolača. Ništa previše, skromno, ali više nego dovoljno. Teško je ukupnu potrošnju precizno izračunati, koliko ode za juhu, koliko za francusku, ali gledamo gdje je jeftinije. Nekoliko stotina kuna sigurno. S mirovinama smo jako zadovoljne, ali vama želimo puno, puno bolje” – kroz smijeh nam kažu dvije prijateljice, Nataša i Viktorija.
Dodaju kako je u današnjem sustavu puno nepravde, jer razlike između onih koji su odradili čitav vijek i onih koji nisu, gotovo da ni nema. Gospođa Viktorija objašnjava to na vlastitu primjeru. Ustajala se i radila, kaže, 39 godina, a danas ne prima ni 2.000 kuna mirovine, dok su one za 15 godina uplaćivanog staža 900 kuna.
Ručak za osam kuna
Osim umirovljenika koji kupuju, mnogo je i onih koji prodaju. Prigodne pisanice iscrtane voskom i jarkim bojama, obojane travom i ljuskama luka, što prazne, a što friške i jestive za štandom nude gospođe Ivka i Veronika. Zbog malene mirovine prisiljena je dodatnu zaradu potražiti na tržnici.
Veronika Hrvojić (desno) malu mirovinu popunjava prodajom pisanica J. Grgurić/Mirovina.hr
“Mirovina mi je odlična, voljela bih da doživim tisuću godina da to sve stignem potrošiti. Radila sam 30 godina i imam 1.539 kuna, a bila je prije 1.116 kuna pa sam dobila povećanje. Kći mi je od pokojnog supruga dobivala 58 kuna mirovine i tri godine se s tim novcem školovala. Strašno. Ovdje popunjavam mirovinu, jer kako bi inače? Kći radi u Sisciji, možete si onda misliti kako je s prihodima. Sin je nezaposlen. A što se potrošnje na hranu tiče, mogu to reći ovako: Ako sam danas na ručak za dva dana potrošila 50 kuna, a nas je troje, znači da je to po osobi osam kuna dnevno. Roba je jeftina, a ono što je skuplje, kvalitetno je i može se nositi godinama ” – kaže Veronika Hrvojić koja je mirovinu zaradila u Varteksu.
Zbog gubitka sina ostala bez dijela staža
Uskršnju kupovinu na vrijeme je obavio u umirovljeni bračni par Bakarić. U braku su već 55 godina.
Ružica i Stjepan Bakarić zadovoljni su unatoč nedaćama J. Grgurić/Mirovina.hr
“Većinu toga smo kupili, to su svakako neizostavni šunka i jaja, a stol ćemo popuniti i s janjetinom. Radila sam kao medicinska sestra, no u Domovinskom ratu 1992. godine smo izgubili sina Marka od 19 godina. Bio je prekrasan dečko od 1,90 visine. Ostala sam uslijed toga bez dijela radnog staža, radila sam 35 godina. Imamo i kćer i dva unuka tako da smo i baka i deda. Imamo sve, a nemamo. Bila sam 22 godine predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Siska, i tu sam se istrošila. Nisam ovako izgledala prije dvije, tri godine pa je sada tu ulogu preuzeo suprug Stjepan – priča nam Ružica Bakarić.
Koliko ima, s tim klima
Umirovljenica Marija Matijašec Uskrs će dočekati skromno i sama.
“Znate što, umirovljenici koji imaju malu mirovinu, potroše koliko imaju. Sama sam pa nisam baš sigurna ni da ću šunku kupiti, s obzirom da mi je to previše za pojesti. Obitelj ide na more, a ja ću proslaviti sama. Skuhat ću si jaja, hren napraviti i kupiti malo narezane šunke. Što da vam kažem, s 2.000 kuna morate biti zadovoljni. Koliko imam, s tim klimam. Moguće je, ali s tim što ne plaćam stan, a sin plaća režije. I tako…” – priča nam 85-godišnja Marija Matijašec.
Gojko Zlatović kaže kako je zakinut za oko tisuću kuna J. Grgurić/Mirovina.hr
Ono što treba, to će kupiti Gojko Zlatović jer kako sam kaže, nije u takvoj situaciji da mora voditi računa o cijenama. Iako je bio na rukovodećoj poziciji 11 godina, za dio mirovine je zakinut, vodio je sudski spor, ali izgubio je u konačnici oko tisuću kuna mjesečno.
Naši sugovornici Uskrsu se raduju, a proslavit će ga zadovoljni bez obzira na količinu i kvalitetu blagdanskog stola, jer bolje ionako – ne mogu birati.
