Muke po luku: Deda Josip traži cimera kojemu neće smetati što jede zdravo, ali smrdljivo povrće
Na probleme u suživotu s domskim sustanarima požalio nam se 83-godišnji Josip. Naime, njegovim cimerima smeta što svakog dana jede namirnicu neugodna mirisa. Stoga traži premještaj, a glavni je uvjet da novi sobni kolega prihvati njegovu zdravu, ali pomalo smrdljivu naviku.
„Kupio sam voće, ne možeš bez voća, ne ide. Sad sam se sjetio da sam zaboravio kupiti luk crveni. Iako, s tim crvenim lukom imam okupacije. Smrdi narodu, j*** mu pas narodu. Žale se moji cimeri u domu, i to oni koji najviše smrde sami po sebi, usranci ih ja zovem. Ima to oštar miris, da, ali da je nešto nepodnošljivo, nije. Luk se u svim kuhinjama upotrebljava kao začin, ali eto vidite.
Smjestili su me u stacionar prije godinu dana kada sam došao, jer se teže krećem. Sad ću tražit premještaj baš zbog tog prigovaranja oko luka. Sada nas je trojica, a ja bi bio samo s jedim, ali to bi mu morao unaprijed reći da jedem luk. Ja ga jedem i ja ću ga jesti.
Po struci sam agronom, ali stočarski smjer, nema veze. U poljoprivrednoj enciklopediji sam pročitao članak o ljekovitom voću i povrću. Ne zdravom, nego ljekovitom. Vjerujem u to, jer stručnjaci kažu da sve vrste lukova djeluju poput prirodnih antibiotika. Od onda sam počeo jesti glavicu luka svaki dan, samo crveni, jer češnjak još gore smrdi.
Jutros smo se baš posvadili oko luka. Đuro me napao, svađali smo se. Zato tražim cimera kojemu to neće smetati. Taj kome neće, ja idem k njemu“ – kaže 83-godišnji umirovljenik Josip.
