‘Molitva mi je sve u životu’: 79-godišnja Katica Dežđek svakog dana do crkve pješači 5 kilometara
Iako već 15 godina živi sama, umirovljenica Katica Dežđek svakog dana propješači pet kilometara iz Levače do crkve u Molvama. Tako pješači i natrag, osim zimi kad je dobri ljudi zbog mraka povezu kući. Kaže da u tome nalazi svoj mir.
Katica Dežđek ispred crkve u Molvama do koje svakog dana pješači pet kilometara. | Foto: Dinko Borozan/Podravski list
Brojne su generacije odrasle na pričama svojih baka i djedova kako su kao djeca pješačili kilometrima do škole po najtežim vremenskim uvjetima i usput se susretali s divljim životinjama. Katica Dežđek ima 79 godina i dan danas pješači pet kilometara iz svog zaseoka Levače do crkve u Molvama i još toliko u povratku kući.
– Molitva mi je sve u životu pa mi nije problem pješačiti ni sa 79 godina. Tako sam odgajana i nezamislivo mi je da mi dan prođe bez svete mise. Najbliža mi je crkva u Molvama, a i ona je najljepša u Podravini i još su Molve marijansko svetište pa tu nalazim svoj mir koji mi je svakodnevno potreban, rekla je za Podravski list Katica Dežđek.
Mnogi je poznaju
Iz crkve se vraća popodne, što zimi zna biti nezgodno zbog hladnoće i mraka. Srećom, putem ne susreće divlje životinje, već ljude koji je poznaju, pa se uvijek nađe netko tko će ju sigurno vratiti kući.
– Zimi brzo pada mrak pa kako na dionici do moje Levače vozači znaju juriti, bojim se da me netko od njih ne pokupi. Zato me uvijek netko nakon mise odveze kući. Ljeti, kad su dani dugi, skoro uvijek pješke idem i doma, govori ona.
Sve je manje susjeda u Levači
Svakog dana ona prijeđe 10 kilometara, bez obzira bilo vruće, kiša, snijeg… Punih 15 godina živi sama. Govori da ne namjerava otići iz Levače sve dok može sama brinuti o sebi. U slobodno vrijeme bere ljekovito bilje, a u poljoprivrednoj sezoni pomaže susjedima kojih je sve manje.
– Jedino me žalosti što je naša Levača skoro izumrla. Ostalo je još samo pet domaćinstava u kojima živi deset stanovnika, a prije 40-ak godina bilo nas je preko sto. Čak smo imali i nogometni klub koji se zvao Sokol. Nažalost, Levača je izolirana pa mladima nije privlačno ostati tu ili doći tu živjeti. Meni je Levača najljepše mjesto na svijetu pa se ne namjeravam odseliti, iako nas sve manje živi tu. Imam dvije kćeri, jedna je u Koprivnici, a druga u Velikoj Črešnjevici, no iako sam u Levači sama, tu će uvijek biti moj dom, zaključila je Katica Dežđek.
