[Moji korijeni] Duško Lokin: U vrijeme moje mladosti grijeh je bio doći doma iza 20 sati ili kasniti u školu
Zadranin potječe iz obitelji koja tradiciju gaji kroz vjeru. Od mudrosti i savjeta od starijih iz obitelji pamti skromnost i empatiju prema drugim ljudima. Danas je on najstariji u obitelji, pa je na kćer, unuku i praunuke prenio što su njega učili: Ne kradi, ne laži, poštuj starije i uopćeno, sve ljude.
Duško Lokin proslavio se ranih 70-ih | foto: Privatni album
– Odrastao sam u skladnoj katoličkoj obitelji s dva brata i sestrom. Ružna riječ ili psovka, nepoštovanje starijih, u obitelji ili izvan nje u vrijeme moje mladosti bio je “smrtni grijeh” – priča nam Duško Lokin.
Dodaje kako je, u usporedbi s današnjim vremenom, smiješno što se tad smatralo neprimjerenim. Za dječje nepodopštine, koje je izvodio sa svojim prijateljima, stariji tad nisu imali razumijevanja. ‘Grijesi’ su u to vrijeme bili: doći kući poslije 20 sati, potući se s nekim ili zakasniti u školu, jer se igralo “frenje”(pikule) ili nogomet u nekoj ulici kraj škole.
– Često sam bio i u kazni, zbog loše ocjene u školi – prisjeća se.
Unatoč, tad strogom odgoju, nitko se od njegove obitelji nije bunio kad je odlučio ući u pjevačke vode. Nitko mu nije prigovarao niti bio nezadovoljan njegovim izborom. Roditelji nisu strepili hoće li od tog imati kruha. Baš suprotno. Počeo je pjevati još kao učenik Pomorske škole, imao je tek 18 godina.
– Zbog pjevanja sam se prestao baviti sportom i to je svima u obitelji bilo drago. Na rukometnom i nogometnom igralištu visio sam svaki dan, a moji su razmišljali kako glazba oplemenjuje ljude, stvara prijateljstva, posebice ako pjevaš lijepe ljubavne pjesme. Tek kasnije, kad sam postao profesionalac, mislim da se javio strah kod roditelja i pitanja “Može li se od toga živjeti? I do kad?” Hvala Bogu, uspio sam i svi su bili ponosni na mene – priča Lokin.
Roditelji mu nisu dolazili na prve nastupe
Na prvim ga gažama obitelj nije došla podržati. Braća i sestra su studirali, a roditelji su smatrali da su prestari za takve plesnjake. Prvi put su ga slušali i gledali na televiziji. Duško ipak misli da su se bojali doći, razmišljali da bi mogao nešto pogriješiti na nastupu. To danas smatra glavnim razlogom zašto ga u tim počecima nisu gledali uživo. Kao mladić imao je svoje mezimce.
– Prvi je veliki nogometaš Vukas, koji mi je kasnije postao prijatelj. Volio sam slušati Elvisa, Tom Jonesa i gledati filmove Alaina Delona – govori Lokin.
I u ono vrijeme bilo je faca koji su glumili nedodirljive. Bilo je i onih koji su normalno hodali ulicom, popričali s prolaznicima… Po tom se pitanju, priča, ništa nije promijenilo.
– To prije svega ovisi od osobe do osobe, o karakteru. Ima još jedan segment, a to je kućni odgoj. Sretan sam što imam puno prijatelja, kamo god odem po svijetu, uvijek imam nekoga i u tome baš uživam – kaže.
Kad je počeo stvarati karijeru nije bilo puno pjevača, kao ni medija. Samo jedna televizija (HRT), Radio Zagreb i nekoliko radio postaja. Ako je pjevač snimio hit, brzo je postao popularan, a s vremenom možda i velika zvijezda. Lokin je uspio. Imao je puno festivalskih pobjeda, velikih hitova i prodao milijune ploča.
Duško Lokin i Đorđe Novković bili su suradnici i prijatelji, Foto: Privatni album
– Naravno da se to itekako osjetilo posvuda; i na pozornici i na ulici i u kafićima, puno, puno više nego danas. Jednostavno, bili smo istinski cijenjeni – rekao je.
Vrijeme je to kad nije bilo YouTubea, interneta… Ipak, ni tu nije bilo velike razlike u načinu objavljivanja ploča. Ako je izdavač rekao – “ne”, odnosno nije htio objaviti, izvođači su se okrenuli radio postajama. One bi, ako im se svidjela, puštale pjesmu.
Žestoki ritam i vulgaran tekst ne čine glazbu
– Danas je uz internet to još lakše, pa i da postaneš planetarnog poznat, ali opet i teže, jer milijuni pjevača rade to isto. Dakle, čista lutrija! – smatra.
Estradu danas i onda teško mu je usporediti. Svjestan je zamke mladosti, jer kad si mlad sve ti se čini lakše i ljepše i tu čovjek postaje nerealan.
– Da ne pogriješim ili da ne budem subjektivan, svako vrijeme ima svoje prednosti i mane. I danas sam jako zadovoljan, jer sam svjestan svojih godina i mislim da sam općenito skroman – kaže.
U karijeri vrijednoj divljenja nagledao se svakakvih promjena u glazbenoj industriji. Stalno dolaze novi trendovi, ali i prolaze. Mladi uglavnom to prate svugdje po svijetu, ali brzo se i zasite, zato i ima toliko instant zvijezda. Glazba koja ima melodiju, ističe, uvijek ostaje jer to i jest glazba, a ne razni recitatori uz žestoki ritam i vulgaran tekst.
– Naravno da to i nije glazba, ali takav je trend. Sve se promijenilo, nešto na bolje, ali puno više na gore. To potvrđuje upravo ovo što danas doživljavamo – kaže.
Obitelj mu je jako važna. Sa suprugom Anuškom u skladnom je braku. Imaju kći Natali na koju se trudio prenijeti sve što su njemu govorili roditelji: Ne kradi, ne laži, poštuj starije i uopćeno, sve ljude.
– S ponosom mogu reći da smo u tome uspjeli – rekao je Lokin.
Kad mlađima dajem savjete, često sam dosadan
Od mudrosti i savjeta od starijih iz svoje obitelji pamti skromnost u svakom segmentu života i empatiju prema drugim ljudima. Tradicija mu je također jako važna. Posebice stoga što je odrastao u obitelji koja gaji tradiciju kroz vjeru. Danas je on najstariji u svojoj obitelji, pa s kćeri, unukom i praunucima rado slavi Božić, Uskrs, Prvu Pričest, rođendane…
Duško Lokin na jednoj od turneja po Australiji, Foto: Privatni album
– Tu tradiciju prenosimo na djecu i njihove obitelji, a kad im dajemo savjete, što radimo često, malo smo i dosadni – ne skriva.
Ponosi se što se prosinac u njegovu domu ne razlikuje se puno od ostalih mjeseci jer se drže tradicije pa bor kite tek na Badnjak. Nema ukrasa po stanu ni blagdanskog ugođaja već početkom mjeseca. Tako su njegovi roditelji, djedovi kitili bor, tako i on danas radi sa svojom djecom, unukom, praunukom.
– Moja supruga i ja puno ranije dođemo u Zadar, tu provodimo cijelu zimu. Djeca nam dođu oko Božića i svi zajedno čekamo Badnjak da okitimo bor. Svaki Božić i svaku Novu godinu smo zajedno u Zadru, a onda se oni vraćaju svojim poslovima, salonima u Zagrebu – priča.
Ponosan je pradjed osmogodišnje praunuke Nikki s kojom uglavnom igra šah te tek rođenog praunuka Kaje. Od kako mobiteli, društvene mreže i kompjutori galopirajuće napreduju, nikad nije pomislio da ga je vrijeme pregazilo. Trudi se biti u skladu sa svim novotarijama i uspijeva.
– Totalno sam u trendu što se tiče tehnologije. Naravno, koristim samo ono što mi treba, da i privatno i poslovno mogu biti u kontaktu s cijelim svijetom – govori.
Sitno broji do ulaska u osmo desetljeće, no energije i snage ima kao da mu je 50. Nedavno je objavio veselu ljetnu pjesmu o svojim mladalačkim iskustvima i nazvao ju je “Roza”. Ljeto mu je ispunjeno nastupima. Neki su u Sloveniji, neki u Zagorju, a posebno se raduje nastupu na čuvenom Virskom litu, 5. kolovoza.
