Međunarodni dan volontera: ‘Svatko bi se barem jednom trebao okušati u volontiranju’
Danas je Međunarodni dan volontera, koji je proglasila opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine. Sam cilj ovog dana je jačanje vidljivosti rada volontera i isticanje važnosti volontiranja. Zašto je zapravo dobro volontirati i kako izgleda ovo iskustvo ispričala nam je Ramona, novinarka sa sestrinjskog portala Srednja.hr koja je kada je imala 16 godina volontirala u Domu za starije osobe.
Volontiranje u Domu za starije | foto: Pexels, Matthias Zomer
U Hrvatskoj je volontiranje regulirano Zakonom o volonterstvu, a postoji i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva. Također, najboljim volonterima se svake godine dodjeljuje državna nagrada za volontiranje. Koje su prednosti volontiranja saznali smo iz prve ruke od Ramone.
Prvi dan nije prošao najbolje
Ramona nam je ispričala kako je krenulo njezino volontiranje. Naime, imala je 16 godina i krenula je s volontiranjem u domu za starije osobe, gdje je odlazila dva do tri puta tjedno na par sati.
– Kada sam se prvi put prijavila za volontiranje imala sam 16 godina. Vidjela sam oglas, odnosno plakat u školi da se javimo za volontiranje u domu za starije odnosno u Caritasovu kuću sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu. Svidjela mi se ideja da svoje slobodno vrijeme provedem praveći društvo starijima, ali me jako šokiralo kada sam se jedino ja od cijele srednje škole javila za volontiranje. Dobila sam svoju volontersku knjižicu i odlazila sam dva do tri puta tjedno na par sati u dom za starije, otkrila nam je Ramona.
Priznala nam je i kako je već prvi dan krenuo vrlo loše, ali i kako je odmah naučila nešto novo. Već je tada znala da je čeka jedno zanimljivo iskustvo.
– Prvi dan je prošao s klasičnim upoznavanjem, ali i mojim ‘neugodnjakom’ kada sam starijoj ženi, koja mi je prije svog imena rekla ‘Znaš ja sam imala moždani’, a ja sam joj u nadi da ju oraspoložim i nasmijem odgovorila ‘Važno je preživjeti prvi, onda ste poslije toga jači’. Tada me je tužno pogledala i rekla: ‘Nakon toga sam imala i drugi’. Tu sam zašutjela i shvatila da moj način komuniciranja koji sam koristila sa svojim vršnjacima ne prolazi i s umirovljenicima i da ću se morati naučiti kako s njima razgovarati, rekla nam je novinarka.
Upoznavanje novih ljudi
Rekla nam je i kako je sudjelovala u raznim kreativnim radionicama, gdje su svi zajedno radili i razne rukotvorine, ukrase, nakit, heklali, crtali, a posebno su joj u sjećanju ostala dva korisnika s kojima se povezala. Točnije, ispričala nam je dvije vrlo tople priče koje pokazuju zašto volontiranje može biti itekako lijepo i poučno iskustvo.
– Jedan gospodin je bio iz Slavonije, on mi je pričao o svojoj neprežaljenoj ljubavi iz mladosti jer se djevojka zbog roditelja morala udati za drugoga, a on je iz svog dvorišta gledao njezine svatove kako su prolazili kroz selo. To je bilo jako tužno jer je i nakon toliko godina, vjerujem da je on tada imao oko 80, i dalje mislio na nju i nikada ju nije zaboravio. Nas dvoje smo toliko pričali na tim radionicama, on meni o svom životu, a ja njemu o svom i svojim školskim brigama. Najdraži trenutak s njim mi je bio kada mi je rekao da obožava slušati Slavonske Lole, ali da ih nije dugo čuo jer na radiju ih ne puštaju toliko često, a on nije koristio mobitel niti računalo da bi si na YouTubeu to poslušao. Tako sam mu ‘spržila’ njihove pjesme na CD i kada sam mu idući put to donijela, čovjek se rasplakao. Stavio je CD u kazetofon i cijeli dan samo sjedio i slušao pjesme. Baš mi je bilo drago što sam nekoga s takvom sitnicom uspjela razveseliti i uljepšati mu te dane koje je provodio u domu, otkrila nam je Ramona i odmah ispričala i drugu priču.
– Drugi korisnik s kojim sam se najviše družila je u dom došao direktno iz zatvora. Bio je sav pun tetovaža, one klasične tetovaže ženskih osoba kakve su muškarci često u prošlim vremenima imali. Imao je i tetovažu suze ispod oka i tada me naučio da ta tetovaža predstavlja broj osoba koje je netko ubio. On je imao samo jednu i očito je zbog toga bio u zatvoru toliko dugo. Kada mi je ispričao kako mu je bilo u zatvoru sve te godine, kako na kraju i žali za time što nije imao normalan život, bilo mi ga je dosta žao. Drugi korisnici su ga uglavnom izbjegavali jer su ga se bojali, a i vidljivo mu je nedostajalo socijalnih vještina jer je često psovao i svađao se pa sam mu morala objašnjavati da se ne može tako ponašati ako želi steći neke prijatelje u domu. Na kraju je ispalo da sam ja njega dosta toga naučila jer iako je imao život kakav je imao, isto je bio samo čovjek koji je želio s nekime razgovarati. Nakon skoro dvije godine kako sam tamo volontirala, bio je druga osoba, postao je pristojan i ljubazan, pomagao je starijim gospođama koje su bile u kolicima, pomagao je osoblju dijeliti ručak i domaru čistiti okoliš, kazala nam je Ramona.
Bilo je i negativnog iskustva
Osim toga, Ramona nam je rekla kako je pomagala osoblju oko priprema za priredbe za Božić i Uskrs, pri čemu je slagala stolice, uvodila korisnike u prostoriju i na njihova mjesta. Ipak, ispričala nam je i jedno ne baš toliko dobro iskustvo.
Dok je vodila bingo u domu, odnosno izvlačila brojeve, dogodilo se nešto neočekivano. Nagrada je bila voćni jogurt, odnosno više njih, jer se igralo u više krugova. Jedna korisnica je dva puta za redom dobila bingo, a drugi su negodovali jer je ta gospođa bila poznata po varanju, a varala je samo da bi dobila voćni jogurt. Ramonu je ovo iznenadilo jer nije očekivala da bi netko mogao varati zbog jogurta, ali i da bi trebala provjeravati listiće.
Nakon skoro dvije godine je prestala volontirati zbog previše obveza u školi i učenja za maturu.
Svatko bi trebao volontirati
Svoje iskustvo ne bi mijenjala i mnogo ju je naučilo, a isto preporuča i svima drugima.
– Smatram da je bitno da se barem jednom svaka osoba, posebice kada ima vremena dakle za vrijeme osnovne ili srednje škole, okuša u volontiranju, posebice u staračkom domu. Ono što sam naučila iz toga je kako komunicirati sa starijim ljudima koji nisu moji baka i djed, kako cijeniti male stvari i kako je lijep osjećaj kada nekome kažete ‘Dobar dan, jesmo dobro?’, a pri tome mu uljepšate cijeli dan. Jer sve nas jednog dana čeka starost i možemo isto tako biti u domu, a to zna nekada biti dosta usamljeni period i imati nekoga koji će neobavezno popričati s vama je stvarno neprocjenjivo.
