Maksimu je 90, procvjetao je u udruzi umirovljenika, a mladima poručuje: “Bacite mobitele”
Život je napisao ne samo poduži, nego i zanimljivi roman za 90-godišnjeg Maksima Kalu iz Vodica. Tamošnjoj udruzi umirovljenika priključio se prije dvije godine i sudeći po svemu, nije mogao učiniti ništa bolje, jer je u društvu starijih generacija naprosto procvjetao. No, uzbuđenja mu nije nedostajalo ni u mladosti. Naime, godine Drugog svjetskog rata proveo je u egipatskom izbjegličkom logoru El Shattu.
Maksim Kale ušao je u deseto desetljeće života. Rođen je na Žirju, a za vrijeme Drugog svjetskog rata živio je u El Shattu. Imao je tada 15 godina pa je kao kurir radio u logorskom odboru, dok je slobodne trenutke provodio kupajući se u Sueskom kanalu. Kući se vratio s ujakom, a put prema Dalmaciji doveo ga je u Vodice.
Pravi je gentleman i žene ga vole
Kada je na Sveta tri kralja 1946. iz pustinje stigao na Jadran, dočekao ga je snijeg. Brzo se skrasio, zaposlio se kao stolar u Autoremontu, a bio je i kućni majstor u Vodičanki. Donedavno je u mirnom umirovljeničkom životu uživao sa suprugom Nerom, koja je preminula. Ostao je sam pa se nedugo zatim odlučio pridružiti lokalnoj udruzi.
Članovi Udruge umirovljenika o Maksimu pričaju sve najbolje. Otkrivaju tako da je po dolasku bio sramežljiv, ali što su se više družili kočnice su otpustile i sada je pun života.
“Svi ga ljubimo, žene ga vole, a posebno Šibenke” – kaže za Info Vodice Vlasta Juričev. Dodaje i da je ovaj 90-godišnjak uvijek spreman počastiti, iako mu mirovina nije velika, a osim što se s njime možete dobro nasmijati, pravi je gentleman.
Danas, Maksim svoje umirovljeničke dane započinje kavicom, nastavlja ručkom kod nećakinje Julije, a kasnije se druži s članovima udruge i odmara.
Očito su u pitanju dobri geni
“Ovakve udruge nema u državi, nitko ne putuje toliko koliko mi za vrlo jeftine novce. Udruga je organizirana i složna i uvijek se dobro zabavimo” – govori Kale.
Info Vodicama otkriva i tajnu dugovječnosti.
”Ja sam rođen u Kraljevini Jugoslaviji, odrastao sam pod Italijom, zrele godine sam proveo u državi socijalističkoj, a sada sam u ovoj čapalističkoj. Sve sam prošao, i dobro i loše i reći ću vam da tajne nema. Očito su dobri geni u pitanju” – kaže Kale.
Neostvarena želja mu je da još jednom posjeti El Shatt i vidjeti spomenik, no za sada nije u financijskoj mogućnosti to ostvariti.
Mladima poručuje da bace mobitele i razgovaraju.
”Svi bulje u tu stvar i ne vide život koji se oko njih događa” – poručuje Kale koji također ima pametni telefon, ali ga koristi isključivo za pozive.