Legendarni varaždinski profesor Branko Topić: Ni u mirovini nemam baš mnogo slobodnog vremena
“Nisam u mirovini, nego u penziji. Ne mirujem, već i dalje radim osam sati, dok sam prije radio čak 15 sati dnevno. Ne bi bilo dobro za organizam da sam napravio rez” – rekao je Branko Topić, legendarni varaždinski profesor i voditelj Centra izvrsnosti za matematiku Varaždinske županije.
U mirovini je otišao krajem prošle školske godine pa je „friški“ umirovljenik. Još se nije naviknuo na umirovljeničke dane i 40 godina rada za njega je prošlo vrlo brzo.
Uvijek motiviran
Na posao je uvijek dolazio s veseljem iako su stigle neke nove generacije.
“Zadnjih par godina malo sam i gubio motivaciju jer današnje generacije ne pokazuju veliki interes za školu, no uvijek je tu bio Centar izvrsnosti zbog kojeg sam bio posebno motiviran” – dodao je Topić.
Rođen je u Siveriću pokraj Drniša, no tamo je kratko živio. Sedam razreda osnovne škole završio je u Pregradi, a osmi razred u Novome Marofu. Nakon toga je upisao današnju Prvu gimnaziju Varaždin, a potom Prirodoslovno-matematički fakultet (PMF) u Zagrebu. Profesor je postao svim slučajno i to, kako kaže zbog, svoje lijenosti. U gimnaziji ga je za matematiku zagrijao pokojni profesor Božo Radović, kasnije je završio inženjerski smjer praktične matematike i mogao se zaposliti u računskom centru INA-e.
“Bio sam generacija koja je učila ruski, a s njim baš i niste mogli raditi u računskom centru. Nije mi se učio engleski i otišao sam raditi u školu” – ispričao nam je Topić koji se 1. veljače 1977. godine zaposlio se u Školskom centru za obrazovanje NGRM kadrova u Varaždinu, iz kojeg su 1992. godine nastale Rudarska i kemijska te Strojarska i prometna škola. On je ostao u popularnom „Strojaku“.
Topić ističe da nije od onih koji kažu “sve ćemo kroz igru”. Dodaje da matematika nije teška, ali se ništa ne može preskočiti.
“Za dvije do tri godine ono što si preskočio te dočeka. Problem je što malo djece ima želju za kontinuiranim radom, a i kad se više puta ponovi da je matematika teška ta tvrdnja postaje istina” – istaknuo je Topić koji je u svojem profesorskom poslu napisao malo petica.
Pravila igre
“Od prvog sata moji učenici su znali koja su pravila igre. Uvijek sam držao red i disciplinu i objasnio im da je markiranje presmiješno. Moram reći da sam minimum postavio dosta nisko, a maksimum jako, jako visoko pa nisam baš podijelio mnogo petica” – rekao je profesor koji je u šali učenicima, koji nisu imali vrlo dobre i odlične ocijene, znao reći da je jedini faks za njih Faks Helizim.
Topić od 1985. godine priprema srednjoškolce za upis na fakultet. On i kolega prvo su krenuli s pripremama srednjoškolaca za tehničke fakultete. Kasnije za medicinu, stomatologiju, veterinu, da bi početku 90-tih ekonomija bila in. U jednom trenutku imali su 450 polaznika iz Varaždinske i Međimurske županije. Danas on i njegovi suradnici pripremaju učenike za državnu maturu i pripreme polazi 130 polaznika.
Ono po čemu je najpoznatiji je Centar izvrsnosti matematike, koji je službeno otvoren 2008. godine. Uz Miroslava Huđeka, pročelnika iz Varaždinske županije i profesora Miroslava Smuđa, jedan od začetnika Centara i danas ga svi kopiraju.
“Sadašnja ministrica znanosti, obrazovanja i sporta, Blaženka Divjak, inicirala je rad s nadarenima učenicima u nekoliko grupa. To su bili početci, no radili smo premalo sati i nije bilo efekta. Onda vam se poklopi da vam je i dijete nadareno za matematiku. Mene je zanimalo možemo li biti konkurentni zagrebačkim srednjoškolcima. Uzeo sam grupu od pet učenika i radili smo 150 sati. Na državnom prvenstvu 2005. godine osvojili smo prvo i treće mjesto te pohvalu. To je bila titula državnog srednjoškolskog prvaka tek nakon 28 godina – rekao nam je Topić.
Kasnije je sve podignuto na jednu višu razinu, osnovan je Centar izvrsnosti iz matematike i tome su nadodani preostali centri izvrsnosti.
Nagrada za životno djelo
Za svoja dostignuća profesor Topić je nagrađen nagradom Varaždinske županije, a na svečanoj Sjednici Grada Varaždina, 6. prosinca, primio je nagradu za životno djelo.
“Nagrade su nešto lijepo. To je bilo priznanje mojim kolegama koji su sa mom radili. Bez mojih kolega u Centru ne bi bilo ništa. Nadam se da će Hrvatska prepoznati da jedino znanjem možemo konkurirati” – rekao je profesor koji će raditi sve dok mu zdravlje dopušta.
Nema baš puno slobodnog vremena, druži se s obitelji, ode u kazalište na koju predstavu, a vidjet će koliko dugo će moći raditi tim tempom, zaključio je varaždinski profesor.
